Pitanje:
Primijetio sam da mi neki komšija odavno i na razne načine pokušava podmetnuti sihr. U dvorištu sam nalazio razne stvari: mrtvog miša, ugljen, kosti, izmet, grah, umotan papir i sl. Napominjem da smo muslimani praktičari i da redovno učimo Kur’an, molimo Svevišnjeg da nas zaštiti. Kako se najefektivnije možemo zaštititi od zlih komšija?
Odgovor:
Po mišljenju nekih učenjaka, sihr se smatra velikim grijehom, za koji će njegov počinilac imati bolnu kaznu na budućem svijetu, a po mišljenju nekih drugi učenjaka, sihr je nevjerstvo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je: “Sustegnite se sedam pogubnih grijeha: širka, sihra…” (Buharija i Muslim.) Ebu Musa Ešari pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Trojica neće ući u Džennet: hronični alkoholičar, onaj ko kida rodbinske veze i onaj ko povjeruje sihirbazu.” (Ahmed i Ibn Hibban, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Ako takva kazna slijedi onome ko povjeruje vračaru, šta je onda sa samim vračarem?! Mnogi islamski učenjaci smatraju da se vračar ima kazniti pogubljenjem. Naime, Omer b. Hattab godinu dana prije smrti poslao je Ibn Muaviji pismo u kojem je stojalo sljedeće: “Ubijte svakog vračara i vračaru!” (Ibn Hazm, 11/397, Ebu Davud, 3/165/3043, Abdurrezzak, 6/49/9972, i Ahmed, 1/190/1657, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu suneni Ebi Davud, 2/260.)
Poznati ashab Džundub Bedželi govorio je: “Kazna predviđena za vračara jeste odsijecanje glave.” (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 3/427.) Imam Ibn Abidin, poznati hanefijski pravnik, zapisao je: “Hanefijski učenjaci, imam Malik i Ahmed smatraju da je sihirbaz nevjernik, bez obzira smatrao sihr zabranjenim ili ne, i obaveza ga je ubiti.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 6/368.) Imam Zehebi kazao je: “Mnogi zalutali ljudi bave se sa sihrom i znaju da je to zabranjeno, ali ne znaju da je sihr ustvari nevjerstvo.” (Vidjeti: El-Kebair, str. 32.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijj tvrdi da većina islamskih pravnika smatra da se vračar ubija. (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 28/346.) U svakom slučaju, kaznu smije sprovesti samo vladar, a nikako pojedinci. Sve tragove sihra koje čovjek nađe treba spaliti i uništiti, jer se tako sprečava njegovo djelovanje. (Vidjeti: Ialamul-mevekkiin, 3/104.) Svoga komšiju trebaš (direktno ili indirektno) nasavjetovati ili poslati nekoga da ga nasavjetuje ili mu dati knjigu koja tretira grijeh kojim se bavi. Ali moraš biti potpuno siguran i imati nepobitne argumente da ti baš on podmeće sihr, u protivnom ćeš nepravedno optužiti svoga brata.
Islam nas uči da se protiv sihra zaštitimo preventivom. Neke preventivne stvari jesu sljedeće: traženje utočišta od Allaha, bogobojaznost (ko se Allaha boji, sačuvat će ga nesreće), oslonac na Allaha (ko se na Njega osloni, On će mu biti dovoljan), iskreno pokajanje (grijesi su uzrok mnogih nesreća), iskreno i ispravno vjerovanje, koje čovjeka štiti od šejtana, zikr, često učenje Kur’ana i zikrova prenesenih od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Ako i nakon spomenutih preventivnih mjera sihr bude djelovao, treba pristupiti šerijatski propisanom načinu liječenja od sihra, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
