Pitanje:
Šta je dužna činiti osoba koja činjenjem hidžre iz nevjerničke zemlje želi sačuvati sebe i svoju vjeru, ali čiji roditelji predstavljaju veliku smetnju za realizaciju te namjere na taj način što kategorično odbijaju tu mogućnost? Da li je dozvoljeno, po islamskom učenju, da ona učini hidžru, iako taj korak iziskuje napuštanje roditelja? Po našem mišljenju, takav postupak predstavlja biranje i prihvatanje manje štete, čemu ide u prilog i pravilo u kojem se kaže da je pokornost Stvoritelju prioritetna, pa makar ona podrazumijevala neposlušnost stvorenju!
Odgovor:
Ovo pitanje postavili smo šejhu Muhammedu b. Salihu b. Usejminu koji je na njega odgovorio sljedećim riječima: “Ako je roditeljima potrebna pomoć te osobe i ako je ona u prilici slobodno ispoljavati svoja vjerska osjećanja, onda je u tom slučaju dozvoljen njen ostanak u nevjerničkoj zemlji. Allah, dž. š., najbolje zna.”
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 117.
