Preveo: hfz. Dževad Gološ
Ulaziti u raspravu sa novotarima dozvoljeno je samo onom čovjeku koji dobro poznaje sunnet, ali koji isto tako dobro poznaje i novotariju. Na navedenu činjenicu ukazuje hadis Huzejfe b. Jemana, r. a., koji bilježe Buhari i Muslim, koji je rekao: “Ljudi su pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da ne upadnem u njega.” U vezi s tim, jedan je pjesnik rekao:
Spoznao sam zlo, ne radi zla, nego da ga se sačuvam,
ako ne znam razlikovati dobro od zla, u zlo ću upasti.
Dakle, ko u ovom vremenu bude razlikovao dobro od zla, poput Huzejfe, r. a. takav zna sunnet, pa ga slijedi i druge sunnetu podučava, ali zna i novotariju, kloni se nje i na nju upozorava, i ovakvom čovjeku dozvoljeno je da raspravlja sa novotarima i sljedbenicima novotarija.
Međutim, kada su u pitanju neka naša braća koja nemaju dovoljno znanja, a ulaze u rasprave sa novotarima koji su učeniji od njih, iako je u suštini takvo znanje ustvari pomiješano sa novotarijama ili sa ilmul-kelamom, ovakve savjetujemo da se klone novotara i da se sa njima ne raspravljaju, jer mogu pasti pod utjecaj njihovih mišljenja.
U tom kontekstu navode se mnoge izreke od učenjaka selefa (prvih generacija muslimana), poput imama Malika i Ahmeda, u kojima su upozoravali na pogubnost sjedenja sa novotarima i čak naređivali da se novotari izbjegavaju, iz bojazni da neke njihove smutnje ne obuzmu srca ljudi koji prakticiraju ispravnu vjeru.
