Pitanje:
Spada li so u rudu, daje li se zekat na so?
Odgovor:
Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, islamski pravnici kažu da se u rude ubraja sve što se nalazi ispod Zemljine površine i što ima određenu vrijednost. Ali se prvi i potonji učenjaci razlikuju u razumijevanju izraza ruda. U rude spada sljedeće: zlato, srebro, dragulji, kristal, karneol, antimon, sumpor, katran, živa, biser, mermer, bitumen, nafta, uran..
Šejh Muhammed b. Ibrahim kazao je: “Postoji izuzetno mnogo vrsta ruda. Ibnul-Dževzi još je davno rekao da postoji oko sedam stotina ruda. Moguće je i to da se dogodi Smak svijeta prije nego što ljudi u potpunosti istraže unutrašnjost Zemlje i saznaju koja sve blaga ona krije.” (el-Fetava, 8/252)
Ibn Kudama je rudu definirao rekavši: “Ruda je sve što se vadi iz Zemlje, a što je u njoj zasebno stvoreno i što ima određenu vrijednost” (el-Mugni, 3/53). Iz ove definicije proizlazi da ne spada u rudu sve ono što se nalazi na površini Zemlje, ni ono što se vadi iz mora, kao ni blago koje čovjek zakopa. Prema ovoj definiciji, blato i prašina nisu rude, jer su sastavni dio Zemlje, kao što ruda nije ni ono što nema nikakvu vrijednost. Ibn Kudama veli da zlato, srebro, olovo, željezo, biser, krizolit spadaju u rude; ovo je naveo samo kao primjer. Učenjak el-Kuni veli: “Ruda je ono što je Allah, dželle šanuhu, stvorio u Zemlji, a blago je ono što čovjek zakopa u nju.” (Enisul-fukaha, str. 46)
Prema shvatanju islamskih pravnikā, so spada u rude. Ibn Redžeb veli: “So je ruda, u to nema sumnje” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 2/223). Hanbelijski učenjak el-Merdavi kaže: “Naši autoriteti so ubrajaju u rude.” (el-Insaf, 3/120)
Drugo, islamski učenjaci nemaju jedinstven stav o tome na koje se rude daje zekat. Imam Ebu Hanifa drži da se zekat daje na čvrste rude koje se mogu topiti, to jest koje se mogu oblikovati u ploče, žicu, nakit i tako dalje, te da se na tečne rude (nafta, bitumen i tako dalje), odnosno na čvrste rude koje se ne mogu topiti ni oblikovati (gips, antimon, so i tako dalje) ne daje zekat. Imam Ebu Hanifa zastupao je ovo mišljenje prosuđujući analogno zlatu i srebru, na koje se zekat neizostavno daje na temelju šerijatskog teksta i konsenzusa islamskih učenjaka, i koji se tope te mogu oblikovati. Hanbelijski pravnici smatraju da se zekat daje na sve rude, bez obzira na to radilo se o čvrstim (željezo, olovo, bakar) ili tečnim rudama (nafta, bitumen, sumpor), utoliko prije jer ne postoji razlika između tih dviju kategorija ruda, kao što ne postoji razlika između ruda koje se mogu i onih koje se ne mogu oblikovati: sve se te materije ubrajaju u rude i sve one imaju određenu vrijednost. A malikijski i šafijski autoriteti drže da se zekat, kad je riječ o rudama koje se vade iz Zemlje, daje isključivo na zlato i srebro, a ne na druge rude, pa čak ni na dragulje. Upravo je ispravno ovo potonje mišljenje, tim prije jer šerijatski dokazi ukazuju na to da je zekat obavezno davati samo na zlato i srebro, a ne na druge rude; učenjaci su zbog toga i postigli konsenzus da se na zlato i srebro daje zekat. K tome, ne postoji jasan šerijatski tekst koji dokazuje obaveznost davanja zekata na rude mimo zlata i srebra.
Mišljenje koje smo preferirali usvojili su es-San’ani i el-Albani. Šejh Ibn Usejmin veli: “Ispravno je kazati da se zekat daje na zlato i srebro, a ne na druge rude, kao što su, naprimjer, bakar, željezo, nafta i tako dalje. No, akoli ove potonje rude eksploatira i prodaje, čovjek mora na njih davati zekat jer se tad radi o trgovačkoj robi.” (et-Ta‘likatu alel-kafi, str. 163)
Većina islamskih učenjaka smatra da se zekat na rudu, ako dostigne visinu nisaba, mora dati odmah nakon njene eksploatacije, te da se neće čekati da protekne godinu dana nakon njenog vađenja; zekat iznosi dva i po posto. (O tome se govori u djelu el-Mugni, 4/239–242.)
Kao zaključak možemo kazati da se, prema prosuđivanju većine islamskih autoriteta, na so ne daje zekat. I to je ispravno mišljenje o ovom pitanju. Ali ipak, bolje je, iz predostrožnosti, i na so dati zekat. Postupi li tako, obveznik će se osloboditi eventualne odgovornosti. Ovaj ćemo odgovor završiti riječima šejha Ibn Usejmina: “Predostrožnost nalaže da čovjek na sve rude daje zekat” (Šerhu bulugil-meram, 3/85). A Allah najbolje zna.
islamqa.info
