Preveo: Hfz. Dževad Gološ
Isto kao što sam i prije, tako i sada onima koji vode rasprave o pitanju vladara i muslimanske vladare proglašavaju nevjernicima, kažem sljedeće: Ako zamislimo da su ovi vladari stvarno nevjernici i da postoji vladar koji je iznad njih, koji bi ih, kada bi se objelodanilo njihovo stanje, kaznio šerijatskom kaznom – samim tim nameće se pitanje kakve onda koristi ima od ovih rasprava sa praktične strane? Šta možete da učinite?
Kada istovremeno govorimo o vladarima nevjernicima koji su uzurpirali muslimanske sredine i o židovskoj okupaciji Palestine kojom smo iskušani, postavlja se logično pitanje – šta mi i vi možemo da uradimo sa ovim okupatorom, a šta vi možete da uradite sa onima koje nazivate nevjernicima?
Ovom prilikom neophodno je skrenuti pažnju na nužnost ostavljanja ovakvih rasprava i usmjeravanje svih snaga na primjenu sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je temelj na kojem opstoji islamska vlast, na kojem je odgajao svoje ashabe i izveo ih na tom temelju i osnovi. Ovakva praksa treba da se nađe pri svakom džematu koji radi na polju vraćanja islamske vlasti, dakle, ne da se ta vlast vrati samo na teritoriju islamskih zemalja, nego da zavlada na cijeloj zemlji, kako bi se ostvarile riječi Uzvišenog:
“On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima.” (Et-Tevba, 33)
U vjerodostojnim hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi se da će se ovaj ajet obistiniti, pa kako bi muslimani bili u prilici da ovaj ajet sprovedu u praksu kažemo: Da li će se to ostvariti tako što će se podići revolucije protiv vladara koje vi smatrate nevjernicima?
Takvi ljudi, i pored toga što imaju pogrešno mišljenje, ne mogu ništa da učine!
Na koji je to način moguće postići? Koji put vodi ka tome? Nema sumnje da je to Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, smjernica na koju je upućivao svoje ashabe prilikom svakog govora, a to su riječi – “najbolja uputa jeste Muhammedova uputa”.
Shodno tome, obaveza svim muslimanima, a posebno onima koji rade na polju povratka islamske vlasti, jeste da počnu odakle je počeo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem! To je ono što običavamo obuhvatiti sa dvije kratke riječi: “čišćenje” i “odgoj”!
To kažemo iz razloga koji ne poznaju ovi i ovakvi, ili bolje rečeno prave se da ne poznaju, jer oni nisu u stanju da išta učine osim da vladare proglase nevjernicima. I tako vladare proglašavaju nevjernicima i ne čine ništa drugo osim što proizvode fitnu (smutnju), što je stvarnost ovih posljednjih godina, počevši od fitne u Haremu, pa Egiptu, pa ubistvo Sadata, prolijevanje krvi velikog broja nedužnih muslimana, zatim i Sirija, zatim sada u Egiptu i Alžiru, a nažalost sve to iz razloga što su se suprotstavili velikom broju kur’ansko-sunnetskih tekstova, a posebno riječima Uzvišenog:
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21)
Ako želimo da sprovedemo Allahov zakon na Zemlji, da li počinjemo sa borbom protiv vladara, a ustvari i ne možemo da se protiv njih borimo, ili počinjemo odakle je počeo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem? Nema sumnje da je odgovor: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.”
Od čega je počeo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?
Poznato vam je da je prvo počeo pozivanjem pojedinaca za koje je smatrao da su spremni prihvatiti Istinu i tada su mu se odazvale određene osobe, kao što se navodi u siri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
Zatim je nastupio period mučenja i izolacije u kojem su se našli muslimani u Meki!
Nakon toga, muslimanima se naređuje da učine hidžru, prvu i drugu, i još druge stvari koje su poznate, sve dok islam nije došao do Medine, zatim je uslijedila borba protiv nevjernika i borba protiv židova.
To znači da moramo početi sa podučavanjem drugih islamskim propisima, kao što je to činio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali sada nije dovoljno samo podučavanje, jer je u islam ušlo i ono što nije od njega, štaviše, ušlo je ono što je uzrok rušenja islama i zato su oni koji ljude pozivaju obavezni da počnu sa čišćenjem od onoga što nije od islama.
Druga stvar jeste da se uz ovo “čišćenje” obavezno mora djelovati na odgoju islamske omladine u okvirima “pročišćenog islama”.
Ako dobro prostudiramo sadašnje islamske džemate, pa još od prije neke četvrtine stoljeća, vidjet ćemo da ništa nisu ostvarili i pored sve njihove buke i galame kako žele islamsku vlast!
Pozivajući se na ovo, prolili su krv velikog broja nedužnih, a da im to nije donijelo nikakvu korist, ali i pored svega toga, još uvijek od takvih čujemo ubjeđenja i djela koja su oprečna Kur’anu i sunnetu!
Časopis Es-Selefijje, 1/1415.
Fetva uvaženog muhaddisa šejha Muhammeda Nasiruddina Albanija
