Pitanje:
U nedavno objavljenoj knjizi o vehabizmu pročitao sam da selefije nemaju lijepo mišljenje o imamu Ebu Hanifi. Prevodioci te knjige u tom smislu posebno ističu šejha Albanija. Da li je to tačno?
Odgovor:
Spomenuta knjiga preplavljena je isfabriciranim neistinama o selefijskom pokretu, koji muslimanska omladina sve više prihvata. Kada su pokvarenjaci primijetili utjecaj selefijske da've na omladinu, postali su zakleti neprijatelji sljedbenika sunneta. Međutim, sve do ovog vremena šejtan nije našao svoje odane pristalice u BiH, osim dvojice šiitsko-sufijskih pionira. Da su upoznali svoju vjeru i vjerovanje odabranih generacija, odrekli bi se pogrešnih uvjerenja kada je riječ o ovome i budućem svijetu. Kada je riječ o šejhu Albaniju, on je, bez sumnje, reformator hadiskih znanosti dvadesetog stoljeća. Napisao je preko tri stotine publikacija, bilo da se radi o valorizaciji ili pisanju, a ima preko sedam hiljada snimljenih audio-kaseta. Jednom riječju rečeno, “tihi okean” znanja. Učenjak koji se nije pripisivao određenoj pravnoj školi, već je, jednostavno, slijedio Kur’an, hadis i praksu prvih generacija. Nije smatrao nužnim niti pohvalnim slijepo slijeđenje određene pravne škole. Kada je riječ o akidi, šejh Albani slijedio je odabrane generacije. Pored toga, šejh je imao lijepo mišljenje o sve četiri imama kao i o drugim učenjacima. Na brojnim je mjestima dokazivao ispravne stavove riječima imama Ebu Hanife, nazivajući ga imamom i pravnikom. Kao primjer navodimo sljedeće citate iz Albanijevih djela. U djelu El-Hadisu hudždža, str. 79, kaže: “…u tom smislu prenesene su brojne izreke istaknutih učenjaka koji su strogo zabranjivali da ih se slijepo slijedi. Jedan od njih jeste Ebu Hanife, Allah mu se smilovao. On je govorio: ’Nije dopušteno nikome da za argument uzima naša mišljenja prije nego što sazna na čemu su utemeljena.’” U predgovoru za djelo Reful-estar, str. 28, rekao je: “…tu je činjenicu potvrdio i sam imam Ebu Hanife kada je svome učeniku Ebu Jusufu zabranio da ga slijepo slijedi govoreći mu: ’O Jakube, ne zapisuj sve što čuješ od mene, ja danas kažem jedno, sutra drugo, a prekosutra treće.’” Govoreći o Džabiru b. Jezidu Džufiju, šejh Albani je konstatirao da su njegova predanja ništavna, zatim je rekao: “Ebu Hanife kaže: ’Nisam vidio većeg lažova od njega’, tj. od Džabira b. Jezida.” (Vidjeti: Difaun anil-hadisin-nebevi, str. 108.) Dakle, šejh Albani ne samo da Ebu Hanifu smatra velikim poznavaocem hadisa uopće već ga drži za velikog poznavaoca prenosilaca, što je, bez sumnje, disciplina koja prethodi dobrom poznavanju hadisa i drugih hadiskih nauka, otuda većina učenjaka nije bila specijalizirana u toj oblasti. Govoreći o nekim izrekama istaknutih učenjaka, šejh Albani zapisao je: “Prvi imam je Ebu Hanife Nuaman b. Sabit, Allah mu se smilovao…” (Vidjeti: Sifetus-salah, str. 46.)
Govoreći o tome kako je imam Šafija revidirao stavove u vezi s nekim pravnim pitanjima, šejh Albani je rekao: “To se broji kao Šafijina vrlina, a motiv njegovog revidiranja stavova bila je bogobojaznost i preferiranje onog nad ovim svijetom. Isti je slučaj s imamom Ebu Hanifom. I on je revidirao stav u vezi s potiranjem po mestvama.” (Vidjeti: El-Meshu alel-dževrebejni, str. 75.) Govoreći o jednom detalju vezanom za hidžab, šejh Albani je kazao: “To mišljenje zastupa većina islamskih učenjaka: Ebu Hanife, Malik, Šafija, i imam Ahmed, po jednoj verziji…” (Vidjeti: Er-Redul-mufhim, str. 33.) U djelu Hukmu tarikis-salah, str. 48, ovaj isti muhaddis ističe: “…ovaj stav zauzima većina pravnika: Ebu Hanife, Malik, Šafija…” Zar nakon ovakvih komplimenata: imam, pravnik, učenjak, bogobojazan čovjek itd., iko ima pravo kazati da je šejh Albani pogrdno govorio o ovom velikom islamskom pravniku! Na jednom mjestu spomenuto je da Albani poredi hanefijski mezheb s Indžilom. To je autorovo iskrivljavanje Albanijevih riječi. Cilj je osramotiti i omalovažiti na bilo koji način, i nije bitno. Albani je rekao da će Isa, alejhis-selam, suditi po Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, vjerozakoniku, a ne po Indžilu (podrazumijevajući originalnu Allahovu Objavu objavljenu Isau), niti po nekom od mezheba spomenuvši za primjer hanefijski mezheb, jer šejh Albani smatra da nijedna prijašnja objava (originalna) niti bilo koja pravna škola zasebno ne može u potpunosti zamijeniti Kur’an i hadis, što je, bez sumnje, ispravno, budući da u svakom mezhebu postoje stvari koje nisu u potpunosti usklađene s Kur’anom i vjerodostojnim hadisima.
Pogledajmo podlosti i nepravdu koju čine neki muslimani! Zanemaruju desetine Albanijevih pohvala Ebu Hanife, a nadovezuju se na dvosmislenu izjavu koju protumače shodno svojim prohtjevima. To mi liči na riječi imama Vekia b. Džerraha: “Islamski učenjaci pišu ono što je u njihovu korist i ono što je protiv njih (dakle govore istinu, makar bila gorka), dok sljedbenici strasti pišu samo ono što ide samo njima u prilog.” (Darekutni, u djelu Es-Sunen, 1/19/33. Vidjeti: Tenkihut-tahkik, 1/18, od imama Ibn Abdulhadija – El-Ilmijja, 1419. Bejrut.) Uzvišeni Allah rekao je: “Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete. Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti i bojte se Allaha…” (El-Maide, 8.) Pored toga, šejh Albani je čovjek, pogađa i griješi, a odjećom nepogrješivosti počašćen je samo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
