Pitanje:
Imam pitanje koje se odnosi na opsesiju, mada ulažem ogroman trud kako bih se ptridržavao islamskih propisa, ali, uprkos tome, opsesivnost me gotovo uništava. Da li se ovako nešto slično dešava svim vjernicima? Također, da li postoje predanja o tome da su veliki islamski učenajci, poput Ibn Tejmijje, imama Ahmeda i drugih, bili suočeni sa opsesijom? Ako je odgovor pozitivan, kako su uspjeli služiti islamu ulažući ogroman trud?
Odgovor:
Opsesija se vid šejtanovih spletki, njegovog došaptavanja koje se odvija uvijek uporno i konstantno opsjedajući ljudska srca, ulažući trud kako bi vjerniku uništio vjerovanje i vjeru. Ovo je slučaj sa svim Božijim robovima, samo što je razlika u obimu i intenzitetu onoga što šejtan pokušava svakoj osobi učiniti opsesijom, smanjenim ili povećanim intenzitetom. Neki ljudi se trude da se odupru šejtanu i bore se protiv njega dok ga ne poraze, a neki mu se prepuste i predaju.
Muslim u Sahihu (2814) bilježi od Abdullaha b. Mesuda, Allah mu se smilovao, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘“Svako od vas ima džina pratioca.’ Neki upitaše: ‘Zar i ti, Božiji Poslaniče?’ On odgovori: ‘I ja, ali mi je Allah pomogao protiv njega, te je primio islam i navodi me samo na dobro.’”
Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: Riječ „esleme“ neki čitaju kao slovo „mim“ sa dammom a neki sa fethom. Oni koji čitaju ovu riječ sa dammom kažu da znači „spašen sam od njegovog zla“ (Allah mi je pomogao protiv njega), a onaj ko čita sa fethom smatra da se značenje riječi „esleme“ odnosi na to da je džin primio islam, postao je vjernik i navodi me samo na dobro. Učenjaci su se razišli oko toga koje je značenje ispravnije. El-Hattabi kaže da je sa dammom prioritetnije, dok El-Kadi daje prioritet fethi, i to je odabrano mišljenje zbog Poslanikovih riječi: „…navodi me na dobro.” Također, razilaze se oko predanja u kojem se spominje fetha: neki smatraju da „esleme“ znači da je postao pokoran „istesleme“, jer je tako spomenuto u nekim predanjima izvan Muslimovog Sahiha, a neki smatraju da znači: postao je musliman, vjernik, i to je ispravno.
El-Kadi kaže da su svi mišljenja kako je Poslanik bio sačuvan od šejtana u svome tijelu, svojim mislima i svom jeziku.
Ovaj hadis ukazuje na to da treba biti obazriv od njegovog utjecaja, došaptavanja i pokušaja zavođenja. On nas uči tome da se sačuvamo od utjecaja šejtana koliko god je to moguće. (Preneseno iz Muslimovog Sahiha, 17/292.)
Šejtan je najuporniji u svome spletkarenju kad neko treba obaviti molitvu, odnosno vjerski obred. Zato,kad je Ibn Abbasu, Allah mu se smilovao, rečeno da Jevreji smatraju kako u njihovim molitvama nema šejtanskog upliva, on je odgovorio: „A šta da radi šejtan sa zalutalim srcima!?“ (Djelo El-Vabil es-sajjib, str. 40, autora Ibn Kajjima)
Ono čime se ne trebaš opterećivati jeste i to da li se neka osoba ili učenjak suočio sa opsesijom od šejtana, te šta je u tom slučaju uradio neko ili neki učenjak, već bi svaka osoba trebala težiti ka tome da se sačuva od šejtanskog spletkarenja, kako ne bi bila opsesivna i time bila pod njegovim utjecajem.
Allah najbolje zna!
Izvor: islamqa
