22.7 C
Sarajevo
PočetnaMeđuljudski odnosiSumnja da je učestvovao u nanošenju štete drugima

Sumnja da je učestvovao u nanošenju štete drugima

Pitanje:

Možda će tematika problema koju ću izložiti izgledati vrlo čudna, ali ono što me je natjeralo na to jeste grižnja savjest i uznemirenost. Naime, radi se o sljedećem:

Jednog dana sam odlučio da popravim gume i felge na autu kod mehaničara. Na putu ka automehaničarskoj radnji ispred mene se ispriječila lokva vode. Ne znam da li je nastala od kiše ili je to bila kanalizacija. Prošao sam pored njepo toj vodi, a kad sam došao u radionicu, bojeći se za svoje zdravlje nisam ni dodirnuo felge automobila, jer sam bio uvjeren da je to voda od kanalizacije, dakle nešto najprljavije na zemlji, sa raznim bakterijama i opasnim virusima koji uzrokuju smrtonosne bolesti. Ipak, zanemario sam to, pa zbog sopstvene ravnodušnosti nisam upozorio mehaničara da obuče neko zaštitno odijelo prije nego što dodirne gume i felge auta i tako isprlja ruke.

Moje pitanje glasi:  Ako se nešto, ne daj Bože, dogodi s ovim čovjekom i on umre, da li se to po vjerozakonu smatra ubistvom, ili je to pak nenamjerno ubistvo? Kakav je šerijatski stav o tom pitanju?

Odgovor:

Hvala Allaha!

Strah koji te zadesio, pa sumnjaš da si nanio štetu nekome drugom, ustvari je samo sumnja i opsesija (šejtansko došaptavanje/vesvesa), jer ti u biti ne znaš kakva je ta voda pored koje si prošao. Po ustaljenoj osnovi, zemlja na ulicama zajedno s vodom je čista osim ako se zna da je uistinu zaprljana.

Gume tvog auta su nakon svega prošle po zemlji koja u većini slučajeva skida i čisti prijašnje naslage s njih.

Bez obzira na sve, prljavština, ako je postojala, bila je vidljiva, tako da ako je postojala nečistoća koju je trebalo otkloniti, taj čovjek bi to uradio. To je u suštini njegov posao, a ono što se desilo tvom auotmobilu uobičajena je pojava u njegovom poslu, i taj čovjek zna da li je neophodno ili nije da se zaštiti u ovakvom slučaju.

Nema nikakve sumnje da je to što se pribojavaš da si nanio štetu automehaničaru samo opsesija i zabluda koju ti šejtan nameće, kako bi bio prisilno zabrinut i tužan bez ikakvog razloga.

Naime, šejtan kada ubacuje sumnju kod ljudi, on ih također pomoću prohtjeva i strasti odvraća od dobrih djela, a također ih udaljava od korisnog rada putem opsesija i tuge koje nameće.

Tuga nastala zbog toga što nešto nije uspio postići ili nadoknaditi propušteno unutar čovjeka formira opsesiju koja ga odvraća od onoga što bi mu koristilo, obuzima ga slabost i klonulost, takva vrsta tuge je negativna, dok se takvo stanje u konačnici smatra pokuđenim.

Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio utočište od brige i tuge, kako se navodi u hadisu koji prenosi Enes b. Malik, neka je Allah zadovoljan njime, u kojem kaže: „Božiji poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: ‘Moj Bože, utječem ti se od brige i tuge. I utječem ti se od nemoći i lijenosti. I utječem ti se od kukavičluka i škrtosti. I utječem ti se od pritiskadugova i od tiranije ljudi!’ (‘Allâhumme innî eûzu bike minel-hemmi vel-hazeni, vel adžzi ve-l-keseli vel-džubni vel-buhli ve dale'i d-dejni, ve galbetir-ridžal!’).” (Bilježi Buhari, 6369.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: „Što se tiče tuge, nju ni Allah niti Poslanik nisu naredili, već je zabranjena na više mjesta, pa makar se vezivala i za neko vjersko pitanje, u skladu s ajetom Uzvišenog Allaha: ‘I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.’ (Alu Imran, 139)

Zatim, tu je i ajet: ‘I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.’ (En-Nahl, 127);

ajet: ‘I kada je on rekao drugu svome: ‘Ne brini se, Allah je s nama…’’ (Et-Tevba, 40);

ajet: ‘Neka te ne žaloste besjede njihove!’ (Junus, 65);

“…da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On da.” (El-Hadid, 23), kao i još mnogi drugi primjeri.

Dakle, ovo je sve iz jednostavnog razloga što tuga donosi nikakve koristi niti otklanja ikakve štete, što znači da nema koristi u tome, a ako u nečemu nema koristi, Uzvišeni Allah ne naređuje da se to uradi. Ali, ako to dovodi do slabosti srca tako da se ono zaokupi od onoga što su Uzvišeni Allah i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili, to bi bilo pokuđeno, s jedne strane, iako u nečemu drugom može biti pohvalno.” (Završen citat iz djela “Medžmu'u el-fetava”, 16-17/10.)

Tebi je obaveza da se posvetiš onome što ti koristi, i da se suprotsaviš i da od sebe odagnaš šejtansko došaptavanje, slutnje, i umišljanja.

Allah najbolje zna!

islamqa

POVEZANI ČLANCI
- Advertisment -spot_img

NAJPOPULARNIJE