Pitanje:
Jednog dana u našem džematu namjerno smo klanjali bez ezana. Jesmo li smo grješni zbog toga, i je li naš namaz ispravan?
Odgovor:
Kada je riječ o statusu ezana, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: većina njih kaže da je to pritvrđeni sunnet, i to je stav imama Ebu Hanife, Šafije i Malika, po jednoj verziji. (Vidjeti: Et-Temhid, 18/306, El-Vesit, 2/41, Šerhu Fethil-Kadir, 1/240, Mevahibul-Dželil, 1/451, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 6/226.)
Imam Ahmed, Ibn Hazm, Ibn Munzir, Ibn Tejmijje i neki drugi islamski autoriteti drže da je ezan obaveza (vadžib), a onoga ko ga izostavi smatraju grješnim. (Vidjeti: El-Evsat, 3/34, El-Muhalla, 3/125, Medžmu'ul-fetava, 22/41, El-Insaf, 1/407, Es-Sejlul-džerrar, 1/196.)
Obje skupine pozivaju se na hadis, ali druga skupina ima jače argumente. Naime, Buharija i Muslim zabilježili su da je Enes b. Malik pripovijedao: “Kada bi došao u neko mjesto, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sačekao bi zoru, i ako bi čuo ezan, otišao bi na drugu stranu, a ako ne bi čuo ezan, napao bi stanovnike toga mjesta.”
Buharija i Muslim zabilježili su da je Malik b. Huvejris prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada nastupi namasko vrijeme neka neko od vas prouči ezan, i neka vas u namazu predvodi najstariji.” Navedni hadis ima imperativni karakter, a to, po mišljenju većine učenjaka islamske jurisprudencije, iziskuje obavezu izvršavanja određenog djela. Dokaz više jeste Enesovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji: “Bilalu je naređeno da udvoji riječi ezana, a ikamet da uči neparno.” (Buharija i Muslim.)
Ezan je važan simbol islama, i nije ga dopušteno izostaviti osim uz šerijatski opravdan razlog. Neki učenjaci smatraju da se treba boriti protiv naroda koji izostavlja učenje ezana. (Vidjeti: El-Mebsut, 1/133.)
Ali i pored svega, ezan nije uvjet za ispravnost namaza; njegovo izostavljanje umanjuje nagradu i negativno utječe na potpunost namaza s te strane, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
