Pitanje:
Možete li mi objasniti šta je to ilmul-kelam, i da li je to učenje u skladu s učenjem ehli-sunneta?
Odgovor:
Muslimani su od ranih vremena izloženi raznim napadima, od vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. Nesumnjivo je da su unutarnji nasrtaji na ummet opasniji i štetniji od onih vanjskih. Jedan od opasnih valova zablude koji je nastao u filozofskim tminama jeste ilmul-kelam (dogmatička teologija). Naime, to je čisto akaidski pravac građen isključivo na logici i razumu. Lažno se predstavlja pod imenom ilmut-tevhid ili ilmu usulid-din. Sljedbenici ovog akaidskog pravca prvo izgrade vjerovanje pa traže logičke dokaze za svoja uvjerenja, za razliku od pripadnika ehli-sunneta koji se prvo pozovu na kur’ansko-hadiske tekstove, pa tek onda zauzimaju stav o određenom pitanju. Brojna su iskušenja i greške u koje su upali ti ljudi. Najveća je, svakako, preferiranje razuma nad ajetima i hadisima i smatranje da nije dopušteno potpuno oslanjanje na kur’ansko-hadiske tekstove, drugim riječima, logika se pretpostavlja Objavi, a ne Objava logici. Kada je riječ o ajetima, služe se krivim tumačenjem i mijenjanjem njihovog spoljašnjeg značenja. Isto tako, autentične hadise olahko odbacuju, i to pod izgovorom da su slabi, makar učenjaci ehli-sunneta bili jednoglasni da su autentični. A ponekad se pravdaju time da nisu mutevatir-predanja ili pod izgovorom da suprotstavljaju značenju kur’anskih ajeta ili logici, pa ih je obaveza odbaciti. Među samim dogmatičarima, čije je vjerovanje prožeto sumnjama, pretpostavkama i nejasnoćama, postoje brojna razilaženja i nesuglasice koje su dovele do toga da jedni druge proglašavaju nevjernicima. Ipak, na okupu ih drži zajedničko neprijateljstvo koje gaje prema pobjedonosnoj skupini, ehli-sunnetu.
Da je zabluda njihov put, najbolji je pokazatelj to što se njihovi sljedbenici revidiraju i vraćaju istini. Šejhul-islam Ibn Tejmijje zapisao je: “Većina onih koji odstupe od puta prvih generacija, bili dogmatičari ili sufije, na kraju života, odnosno na samrtnoj postelji, vraćaju se istini (priznavajući da su bili u zabludi).”(Vidjeti: Nakdul-mentik, str. 60, i El-Iktida, 1/79.) Između ostalih, to se desilo sa sljedećim učenjacima: Ebu Meali Džuvejni (u. 478. h.g.), Ebu Hamid Gazali (u. 505. h.g.), Ebul-Feth Šehrestani (u. 548. h.g.), Fahruddin Razi (u. 606. h.g.), Ebu Abdullah Havnedži (u. 646. h.g.), Ebu Muhammed Husrevšahi (u. 652. h.g.). Učenjaci ehli-sunneta zauzeli su izuzetno rigorozan stav kada je riječ o ilmul-kelamu. (Vidjeti: El-Adabuš-šeri‘jje, 1/209.)
Imam Šafija rekao je: “Presudio bih da se dogmatičar izudara prutevima i papučama, i da mu se kaže: ’Ovo je nagrada onome ko zapostavi Kur’an i hadis, a prihvati ilmul-kelam.’” (Vidjeti: Menakibuš-Šafi, 1/462, od imama Bejhekija, Šerefu ashabil-hadis, str. 78, Šerhus-sunne, 1/218, Medžmu'ul-fetava, 5/78, i Es-Sijer, 10/29.) U drugoj verziji stoji da je imam Šafija govorio: “Da čovjek bude iskušan svime što je Allah zabranio, osim nevjerstva, bolje mu je od toga da bude iskušan ilmul-kelamom.”(Vidjeti: Ababuš-Šafi, str. 182.) Imam Zehebi je zapisao: “Vjerodostojnim lancem prenosilaca prenosi se da je imam Darekutni kazao: ’Ne postoji stvar koja mi je mrža od ilmul-kelama.’” (Vidjeti: Es-Sijer, 16/457.)
Pobornici ilmul-kelama ne pripadaju ehli-sunnetu, jer kako se otvoreni neprijatelj sunneta može smatrati sljedbenikom ehli-sunneta! Imam Ebu Ismail Herevi (u. 481. h.g.) napisao je djelo Zemmul-kelami ve ehlihi koje je štampano u šest tomova, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
