PITANJE:
Šta mislite o onima koji vrijeđaju ulemu, što prouzrokuje otuđivanje od tih alima?
ODGOVOR:
Takav postupak je zabranjen (haram). Ako čovjeku nije dozvoljeno ogovarati brata muslimana, makar i ne bio učen, od kuda mu onda pravo ogovarati učenjake, svoju braću?!
Svaki vjernik je dužan čuvati svoj jezik od ogovaranja svoje braće po vjeri. Allah, subhenaheu ve te’ala, kaže: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha …” (El – Hudžurat, 12.)
Onaj, ko je iskušan tom bolešću treba znati da će njegovo vrijeđanje učenjaka biti povodom odbacivanja istine, kojoj taj učenjak poziva. Kao takav će odgovarati za posljedice odbijanja istine i taj grijeh će ponijeti na svojim leđima. Klevetati alima ne znači klevetanje individue, nego vrijeđanje nasljedstva Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Zaista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika. Ako učenjaci budu vrijeđani i klevetani, narod će izgubiti povjerenje u njihovo znanje, koje je naslijeđeno od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tako će biti sumnjičeni u pogledu svakog šerijatskog propisa koje izda određeni alim. Svaki čovjek je podložan greškama. Mišljenja koje nije argumentovano, se treba kloniti, jer pogrešku nije dozvoljeno podržati. Isto tako nije dozvoljeno vrijeđati tog alima, ako je poznat kao dobronamjeran i učen. Kada bismo uzeli sebi za pravo kritikovati ulemu, zbog griješenja u koje su pali na polju fikha (šerijatskom pravu), ne bi bili pošteđeni ni najveći učenjaci. Hvala Allahu, subahenhu ve te’ala, različitost mišljenja nije samo pojava današnjice; to je prisutno od ashaba, pa sve do danas. Međutim, ako se utvrdi da je nešto zaista pogrešno, a onaj koji to zastupa i dalje ustrajava na tome, kako bi njegovo mišljenje bilo uvažavano, obaveza je pojasniti tu grešku i druge upozoriti na nju, ali nikako s ciljem vrijeđanja tog čovjeka ili iz osvete, jer on može biti u pravu u nečem drugom, mimo te pogreške. Ukazujem muslimanima na opasnost ovog iskušenja i ove bolesti. Molim Allaha, dželle šanuhu, da sačuva njih i mene od svega što se negativno odražava na našu vjeru. (Šejh Ibn Usejmin, “Kitabud – de’weti”, str. 2/62 – 64)
ŠEJH IBN USEJMIN
