PITANJE:
Polucija u snu – ihtilam – povećava strast i požudu. Koja je razlika između polucije u snu i gledanja stranih žena na televiziji?
ODGOVOR:
Hvala Allahu, dž.š. Usporedba ove dvije stvari je pogrešna u samoj svojoj osnovi. Ono što se zasniva na pogrešnim premisama i pogrešnoj osnovi i samo je pogrešno i netačno. Ništavnost usporedbe se može vidjeti kroz sljedeće tačke:
Prvo: Ihtilam je termin koji označava ono što spavač vidi u svom snu od određenih stvari. U to spada sve ono što čovjek vidi u obliku snošaja, kao i njegovo predstavljanje i maštanje o samom činu spolnog odnosa. Ovo je sasvim prirodna stvar koja se dešava i muškarcu i ženi. Čovjek tu ne snosi nikakvu krivicu niti grijeh. U hadisu kojeg prenosi Ummu Sulejm, r.a., stoji kako je ona kazala da je upitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s. za ženu koja u snu vidi ono što vidi čovjek (asocirajući time na ihtilam – poluciju). Allahov Poslanik, s.a.v.s. je odgovorio: “Ako to žena vidi i doživi neka se okupa.”
Drugo: Kod ihtilama čovjek nema nikakvog vlastitog udjela, niti ima moći da ga spriječi. Ovdje se radi o izbacivanju iz tijela izlučevina koje štete tijelu, ako ostanu dugo u njemu. Čovjek ponekad vidi već opisane stvari u toku polucije, a ponekad ne i zbog toga ona nije zabranjena. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih; u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.” (El-Bekara, 286.)
A što se tiče onanije, ona je zabranjena zbog toga što se događa voljom i namjerom čovjeka.
Istovjetno onaniji je i gledanje u strane žene. Ono se dešava slobodnim izborom čovjeka, te njegovom namjerom i htijenjem. Zbog svega toga je i zabranjeno.
Što se tiče nenamjernog i iznenadnog pogleda, čovjek neće biti odgovoran za njega pošto nema mogućnosti i načina da ga izbjegne, a, također, nije imao ni namjeru da to čini. U slučaju da se preda i prepusti pogledu, on će za njega imati grijeh. U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s. kaže: “O Alija, ne pružaj pogled za pogledom! Imaš pravo na prvi, ali ne i na drugi!” (Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu: Kitabul-edebi, hadis br. 2701. Albani je ovaj hadis ocijenio kao hasen – dobar, Sahihut-Tirmizi, hadis br.2229.)
“…Imaš pravo na prvi!”, tj. ako pogled bude nenamjeran. “…Ali nemaš pravo na drugi!”, tj. drugi pogled se događa tvojim izborom i bićeš odgovoran i griješan zbog njega.
Treće: Uzvišeni Allah, dž.š., je naredio vjernicima da obore svoje poglede. Uzvišeni kaže: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim!” (En-Nur, 30.)
Isto to je naredio i Allahov Poslanik, s.a.v.s. Od Džerira, r.a., se prenosi da je rekao: “Upitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s. o iznenadnom pogledu, pa je odgovorio: “Skreni svoj pogled!” (Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-n-nikahi, hadis br. 1836. Albani je ovaj hadis ocijenio kao sahih, Sahihu Ebi Davud, hadis br. 1880.)
Zbog toga se moramo povinovati i pokoriti naredbi Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni kaže: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63.)
Ono što čovjek, između ostalog, treba da zna i bude čvrsto ubijeđen, jeste da Allah, dž.š., ne opterećuje robove Svoje onim što im predstavlja poteškoću ili im otežava i čini neprilike. Uzvišeni Gospodar im ne naređuje nemoguću stvar, a u tu kategoriju spada i obaranje pogleda. Vjernik je, svakako, u stanju da se povinuje ovoj naredbi. Ali pošto je put do Dženneta okružen i pokriven neugodnostima, a put u Džehennem okružen i pokriven strastima, Allah, dž.š., je učinio da pogled bude iskušenje i ispit za Njegove robove. Onaj ko se povinuje Allahovoj, dž.š., naredbi i udalji se od Njegove zabrane, imati će lijep svršetak na ovom svijetu i prekrasan boravak na ahiretu i obratno.
Četvrto: Uzvišeni Allah, dž.š., je naredio obaranje pogleda, a zabranio je gledanje u žene pošto ono rezultira velikim štetama i negativnim posljedicama. Pogled je glasonoša i kurir zinaluka, da nas Allah,dž.š., od njega sačuva. Zbog toga je došlo u hadisu od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Allah, dž.š., je odredio čovjeku njegov udio u bludu koji će neminovno počiniti. Blud koji oko čini je pogled, blud koji jezik čini je govor, duša-nefs želi i žudi, a polni organ potvrđuje sve to ili opovrgava.” (Hadis bilježi Buhari u Sahihu: Kitabu-l-kaderi, hadis br. 6122.)
Ako čovjek obori svoj pogled od onoga što je zabranio Uzvišeni Allah, dž.š., šta to ostaje što ga vuče i poziva ka bludu i nemoralnom činu?! Obaveza i dužnost vjernika je da se udalji od svakog puta koji vodi ka razvratu, kao što je gledanje i posmatranje žena, te razmišljanje koje raspiruje i povećava strasti. Ko postupi suprotno od te obaveze, povećati će sebi, bespotrebno, brigu, glavobolju i patnju.
Jedan pjesnik kaže:
Ako odašalješ jednog dana svoj pogled da istražuje za tvoje srce,
umoriti će te prizori.
Vidjeti ćeš ono što u cjelosti ne možeš posjedovati,
niti se na njenom dijelu možeš strpiti.
Drugi pjesnik kaže:
Koliko je samo pogleda koji su ranili
srca njihovih vlasnika poput strijele,
ali bez luka sa žicom.
Rečeno je: ’Lakše se strpiti na obaranju pogleda nego se strpiti na bolu koji slijedi nakon njega.’ tj. na ahiretu.
Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., da nas sve uputi na Pravi put. Allah, dž.š., najbolje zna. Neka je selam i salavat na našeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Muhammed Salih el-Munedždžid
