PITANJE:
Neki ljudi putuju u Medinu da bi posjetili kabur Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kakav je šerijatski pogled činjenja pomenutog djela?
ODGOVOR:
Ovo djelo nije dozvoljeno. Putovanje u Medinu dozvoljeno je samo s ciljem obavljanja namaza u Mesdžidu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je to jedan od tri mesdžida radi čije posjete je dozvoljeno krenuti na putovanje. Jedan namaz obavljen u Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesdžidu vredniji je od hiljadu namaza obavljenih u nekom drugom mesdžidu; izuzevši Harem u Mekki. Iz zabrane o putovanju bilo kojem mesdžidu, osim mesdžida u Mekki, Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesdžida i Mesdžidul – Aksa’a u Kudsu, proizilazi da nije dozvoljeno krenuti na putovanje bilo kojem mesdžidu ili kaburu da bi se tu obavljao namaz, činio ibadet ili tražio berićet. Što se tiče posjete kaburova da bi se podsjetilo na Ahiret, to se može postići posjetom bilo kojeg kabura, a u svakom mjestu postoje mezarluci, tako da je njihovo posjećivanje sasvim dovoljno kako bismo se podsjetili na Ahiret. Pored toga, i mrtvi imaju koristi od dova upućenih Allahu, dželle šanuhu, za njih.
O učestalim posjetama kaburu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postoji zabrana. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Nemojte posjećivati moj kabur učestalo i donosite salavat na mene gdje god bili, jer doista vaš doneseni salavat dopire do mene gdje god bili.” (Ebu Davud, 2042. i Ahmed, 2/367.)
I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Nema nijednog muslimana da će donijeti selam na mene, a da mi Allah neće povratiti dušu, kako bih mu uzvratio selam.” (Ebu Davud, 2041. i Ahmed, 2/527.)
Ovo se odnosi na svakog muslimana – bio on blizu ili daleko.
Što se tiče hadisa o vrijednosti kabura Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neophodno je napomenuti da su oni slabi ili apokrifni. Primjer tih hadisa je: ”Ko me bude posjetio poslije smrti kao da me je posjetio za vrijeme mog života.” (Darekutni, 2/278; Bejheki, 5/246. i Albani, Zbirka slabih (daif) hadisa, 47/1021.) ”Ko bude posjetio moj kabur…” ili “Ko me bude posjetio bit ću mu zagovornik ili svjedok.” (Tajalisi, 65. i Bejheki, 5/2445; Pogledaj: Irvaul – galil, 1127.) “Ko bude obavio hadždž, a ne bude me posjetio, udaljio se od mene.” (Bilježe Ibn – Adijj, Kamil, 7/14. i Albani, Zbirka slabih (daif) hadisa, 45.)
Svi navedeni hadisi su apokrifni i nemaju svoje temelje kao što je to pojasnila islamska ulema (npr.: Ibn Tejmijje u odgovoru Almaiju; Ibn ‘Abdul – Hadi u odgovoru Šebkiju i El – Elusi u odgovoru Nebhaniju). Muslimani ne smiju vjerovati osobama koje plasiraju ovakve hadise i prevode ih ljudima. Zabrana putovanja radi posjete Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kabura ne znači umanjivanje njegove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vrijednosti. Naprotiv, ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je čvrsta u srcima njegovih sljedbenika i ovu ljubav ne umanjuje to što su oni daleko od njegovog kabura, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Ibn Džibrin, Fetve iz tevhida, str.23-25
