Pitanje:
Tevhid se može realizirati jedino ako se ispoštuju dva rukna (obavezna uvjeta). Možete li mi navesti koji su to uvjeti, potkrepljujući svaki od njih dokazom i odgovarajućim primjerom?
Odgovor:
Dva obavezna uvjetaa valjanosti i ispravnosti tevhida jesu: en-nefju (negacija) i el-isbat (priznavanje, potvrda). Čista negacija predstavlja čisto lišavanje ili nepriznavanje, dok čista potvrda ne isključuje sudioništvo ili saučesništvo.
Primjer: Ako kažemo: “Zejd stoji”, time ustanovljujemo i priznajemo da Zejd stoji, ali to ne znači da i drugi ne stoje kao i on, te tako nije isključeno učešće i drugih u tome.
A ako kažemo: “Zejd nije ustao”, to je, onda, čista negacija (samo Zejd nije ustao).
Međutim, ako kažemo: “Niko nije ustao osim Zejda”, time govorimo da je samo Zejd ustao i više niko drugi. Ova posljednja rečenica, dakle, sadrži i potvrdu (činjenica da je Zejd ustao) i negaciju (učešća drugih, tj. da je bilo ko drugi ustao).
Allah, dž. š., kaže: “…a On je naredio da se klanjate samo Njemu…” (Jusuf, 40)
Ovaj ajet predstavlja tevhid (obožavanje samo Allaha, Jednoga i Jedinoga), jer podrazumijeva i negaciju (drugih božanstava) i potvrdu (da je samo Allah, dž. š., Bog).
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
