Pitanje:
Nisam kadijanija, ali znam da oni vjeruju da postoji vjerovjesnik i poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te se pitam da li su oni nemuslimani? Smatram da jesu i tako se odnosim prema njima.
Odgovor:
Kadijanije su pokret koji je nastao 1900. godine kao rezultat engleske okupatorske strategije na Indijskom potkontinentu, s ciljem udaljavanja muslimana od svoje vjere, a naročito od džihada kako se u ime islama ne bi borili protiv okupatora.
Glasilo ovoga pokreta jeste časopis El-Edjan koji se izdaje na engleskom jeziku.
Organizacija pokreta i najistaknutije ličnosti:
Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani (1839.–1908.) bio je osnovna poluga u nastanku kadijanija. Rođen je u selu Kadijan u Pendžabu u porodici koja je bila poznata po izdajničkom odnosu prema vjeri i domovini, tako da je bio u svim prilikama pokoran kolonizatorima. Budući da im je zbog toga odgovarao, namijenili su nam ulogu lažnog vjerovjesnika kako bi se muslimani njime pozabavili ili okrenuli za njim, te zanemariti borbu protiv kolonizatora
Britanska je vlada njegovim pristalicama davala mnogobrojne pogodnosti na koje su oni uzvraćali odanošću.
Gulam Ahmed bio je poznat po čudnoj i promjenjivoj prirodi, bio je bolešljiv i sklon uživanju droge. Među onima koji su ustali protiv njega i njegove opake propagande bio je i šejh Ebu Vefa, vođa udruženja “Ehlul-hadis” (Sljedbenici hadisa) u Indiji, koji je poveo javnu polemiku protiv njega, pobio njegovu argumentaciju, otkrio podlost njegovih namjera i opovrgnuo valjanost njegove misije. Budući da se Gulam Ahmed nije vratio Pravom putu, šejh Ebu Vefa izrekao je jednu vrstu prokletstva, rekavši: “Neka onaj koji laže umre za života onoga koji govori istinu.” Nekoliko dana poslije toga Mirza Gulam Ahmed el-Kadijani umro je (1908.). Ostavio je više od pedeset knjiga, različitih izdanja, članaka, a najvažnije njegove knjige jesu: “Uklanjanje zabluda”, “Ahmedijski izazov (mudžiza)”, “Ahmedijski dokazi”, “Svjetla islama”, “O Mesihu”, “Božanska očitovanja”. Prvi kadijanijski halifa na čiju su glavu Englezi stavili krunu bio je Nuruddin. Napisao je “Jasni govor”.
Muhammed Ali i Hodža Kemaluddin, kadijanijski čelnici iz Lahorea, bili su teoretičari kadijanizma. Prvi je napisao iskrivljeni prijevod Kur’ana na engleski jezik kao i djela: “Suština razilaženja”, “Vjerovjesništvo u islamu” i “Islamska vjera”. Hodža Kemaluddin napisao je djelo “Najveći primjeri među vjerovjesnicima”, kao i neka druga djela.
Spomenuta zajednica ahmedija (kadijanija) iz Lahorea gledala je u Mirzi Gulamu Ahmedu samo obnovitelja vjere. Međutim, oni se smatraju jednim pokretom od kojih jedan djeluje tamo gdje drugi zapadne u teškoće i obratno. Kao što je već spomenuto, Muhammed Ali, vođa kadijanija iz Lahorea, teoretičara kadijanizma i kolonizatorskih špijuna, te govornik u ime svih kadijanija, napisao je iskrivljeni prijevod Kur’ana na engleski jezik.
Muhamed Sadik, kadijanijski muftija, napisao je “Pečat vjerovjesnika”. Bešir Ahmed, Gulamov sin, napisao je “Mehdijev životopis”. Mahmud Ahmed, također Gulamov sin i njegov drugi nasljednik (halifa), napisao je “Svjetla hilafeta”, “Suština vjerovjesništva” i dr.
Imenovanje kadijanije Zafrullaha Hana na mjesto prvog pakistanskog ministra vanjskih poslova imalo je velikog udjela u podršci ovoj zalutaloj frakciji. Tako je jedno veliko područje u Pendžabu posebno određeno kadijanijama, da bude njihov naučni centar. Tu oblast oni su nazvali Rebve (visoravan) aludirajući na sadržaj 50. ajeta sure El-Mu’minun: “… Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.”
Mišljenje i vjerovanje
Gulam Ahmed počeo je svoju aktivnost kao islamski misionar da bi privukao pristaše i pomagače. Potom je ustvrdio da je on od Allaha nadahnuti obnovitelj vjere. Zatim je otišao korak dalje i ustvrdio da je Mehdi, a potom obećani Mesih, tako da je počeo tvrditi da je vjerovjesnik, govororeći da njegovo vjerovjesništvo ima prednosti nad vjerovjesništvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kadijanije vjeruju da Allah, dž. š., posti, klanja, spava, budi se, piše, griješi i čak ima spolni život. Neka je uzvišen Allah i visoko iznad onoga što oni govore!
Kadijanije vjeruju da je Bog Englez jer im se obraća na engleskom. Oni, također, vjeruju da se poslanstvo nije završilo sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, već je stalno i, po njima, Allah šalje vjerovjesnike kada se ukaže potreba, a Gulam Ahmed je najbolji među svim vjerovjesnicima.
Vjeruju da je Džibril donosio objavu Gulam Ahmedu koja je ravna objavi Kur’ana.
Kažu da je Kur’an samo ono što je prenio Obećani Mesih (Gulam Ahmed), a da je hadis samo ono što je u duhu njegovog učenja, te da je on na čelu svih vjerovjesnika.
Vjeruju da je njihova knjiga objavljena i da se zove El-Kitabul-mubin (Jasna knjiga). Smatraju da je različita od Kur’ana. Vjeruju da su sljedbenici jedne nove vjere i posebnog zakona (šerijata), a Gulamove drugove smatraju ashabima.
Vjeruju da je Kadijan poput Medine i Meke i čak bolji od njih. Njegovu zemlju smatraju haremom, to je njihova kibla i oni je hodočaste. Pozivali su na eliminiziranje džihada kao i na slijepu pokornost engleskoj vladi, koja je, po njima, velijjul-emr (nosilac vlasti) o kojem govori Kur’an.
Svaki je musliman za njih nevjernik dok ne prihvati kadijanizam, kao što je nevjernik i onaj ko se oženi ili uda za nekoga ko nije kadijanija. Dopuštaju alkohol, droge i druga opojna sredstva.
Korijeni njihovog mišljenja i vjerovanja
Prozapadnjački pokret Sejjida Ahmeda Hana utro je put pojavi kadijanizma, budući da je posijao devijantne ideje. Englezi su iskoristili ovu okolnost i proizveli kadijanijski pokret, izabravši za vođu čovjeka iz jedne stare činovničke porodice. Godine 1953. u Pakistanu se desila sveopća pobuna sa zahtjevom da se sa položaja ukloni Zafrullah Han, tadašnji ministar vanjskih poslova, i da se kadijanije smatraju nemuslimanskom manjinom. U toj pobuni život je izgubilo deset hiljada muslimana. Ministar kadijanija je smijenjen. Aprila 1974. godine održan je veliki kongres Rabite u Meki kojem su prisustvovali predstavnici islamskih organizacija iz cijeloga svijeta. Spomenuti kongres ovu je frakciju proglasio nevjerničkom i otpadničkom od islama, te pozvao muslimane da se bore protiv opasnosti koja dolazi od ove sekte, potom pozvao na prekidanje bilo kakve saradnje sa kadijanijama i na zabranu njihovog sahranjivanja u muslimanskim grobljima.
Medžlisul-umma (Centralni parlament) u Pakistanu, posredstvom muftije šejha Mahmuda, poveo je diskusiju sa Nasirom Ahmedom, vođom kadijanijske zajednice u Pakistanu. Rasprava je potrajala blizu trideset sati i Nasir Ahmed na kraju nije uspio dati valjane odgovore. Time su pale sve zavjese iza kojih se skrivao nevjernički karakter kadijanija, Medžlis (Parlament) je donio odluku kojom se kadijanije smatraju nemuslimanskom manjinom.
Činjenice koje neizostavno ukazuju na nevjerstvo Mirze Gulama Ahmeda jesu sljedeće: (1) njegove tvrdnje da je vjerovjesnik, (2) brošura o džihadu, koju je on napisao, ide naruku kolonizatorima, (3) on je negirao obavljanje hadža u Meki i taj obred premjestio u Kadijan, (4) poredio je Allaha, dž. š., sa čovjekom, (5) vjerovao je u reinkarnaciju, (6) tvrdio je za sebe da je Božiji sin, (7) tvrdio je da se poslanstvo ne završava sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, otvarajući mogućnost bilo kome da bude poslanik, (8) kadijanije imaju bliske veze sa Izraelom. Izrael im je otvorio centre i škole, te pomogao izdavanje časopisa, štampanje knjiga i brošura koje dijele po svijetu, (9) oni su pod utjecajem kršćanstva, židovstva i ezoteričnih (batinijskih) pokreta, što je očito ukoliko se pogleda njihovo vjerovanje i ponašanje, mada tvrde da su muslimani.
Rasprostranjenost i utjecaj kadijanijske sekte
Većina kadijanija danas živi u Indiji i Pakistanu, a mali broj u Izraelu i arapskom svijetu. Uz pomoć kolonijalista nastoje zauzeti bitna mjesta u svakoj zemlji gdje se nađu. Kadijanije su vrlo aktivni u Africi i nekim zapadnim zemljama, tako da u Africi imaju preko pet hiljada misionara koji se isključivo bave pozivanjem u kadijanijsku vjeru. Njihova opsežna aktivnost svjedoči da imaju podršku kolonijalista. Engleska vlada uzela je u okrilje ovu sektu te njenim sljedbenicima olakšava zapošljavanje u vladinim službama diljem svijeta kao i u preduzećima. Iz redova ove sekte, također, uzima i visoke oficire u tajnim službama. Kadijanije se u propagiranju svoje vjere koriste svim sredstvima, a naročito kulturno- obrazovnim budući da imaju veliki broj učenjaka, inžinjera, ljekara i sl. U Britaniji postoji i satelitski kanal tzv. “Islamska televizija” koji vode kadijanije.
Sve navedeno jasno ukazuje na to da su kadijanije sekta koja je zalutala, koja nema ništa zajedničko sa islamom. Njihovo vjerovanje u potpunosti je oprečno islamu, te je potrebno upozoriti muslimane na njihove aktivnosti, jer su i islamski učenjaci donijeli fetvu da se radi o nevjernicima.
Jedna od odluka Akademije za islamsko pravo glasi: Nakon što je razmotreno pitanje koje je postavio Odbor za islamsko pravo iz Kejptana (Južna Afrika), a vezano za kadijanije i frakciju izraslu iz njih a koji se zovu lahurije vezane za njihovo pripadanje, odnosno nepripadanje islamu – na osnovu istraživanja života i djelovanja Mirze Gulama Ahmeda, koji se pojavio u Indiji prošloga stoljeća i kojem se pripisuje osnivanje kadijanija i lahurija i to na osnovu podataka o ove dvije frakcije kao što su: (1) da je Mirza Gulam Ahmed tvrdio da je vjerovjesnik koji prima objavu, a što se jasno vidi i iz njegovih djela u kojima tvrdi da su neka od njih objava, (2) i da je cijeloga života propagirao ovo učenje tražeći od ljudi da povjeruju u njegovo poslanstvo kao i da je mnoge vjerske naredbe poricao, kao što je slučaj sa džihadom – donijeta je sljedeća odluka:
1. Sve što Mirza Gulam Ahmed tvrdi vezano za poslanstvo i objavu koja mu je, po njegovoj tvrdnji, objavljena u potpunosti je oprečno vjerskoj istini da je poslanstvo završeno sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Ova tvrdnja izvodi iz islama Mirzu Gulama Ahmeda i sve one koji ga slijede. Ovo se odnosi i na lahurije, mada oni tvrde da je Mirza Gulam Ahmed sjena Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
2. Nijedan neislamski sud ili sudija nemusliman nemaju pravo izreći odluku da li je neki čovjek musliman ili nemusliman, a naročito kada je to u suprotnosti s onim s čime se slažu svi muslimani preko svojih učenjaka i institucija.
Stav o smatranju nekoga muslimanom, odnosno nemuslimanom, prihvata se samo od muslimana koji zna koja su to djela i riječi kojima se ulazi ili izlazi iz okvira islama. Stav bilo kojeg neislamskog suda ništavan je. Allah najbolje zna!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 33.
