Pitanje:
Prilikom uzimanja abdesta imam problema sa sumnjama koje se pojavljuju. Naime, kad perem ruku, stavim podlakticu pod slavinu i perem je, no sumnjam da voda dopire do druge strane podlaktice koja nije pod mlazom vode; smatram da je to potiranje, a ne pranje. Isti je slučaj i s pranjem nogu. A prilikom pranja lica stavim lice ispod slavine jer mi se čini da jednom šakom vode ne mogu obuhvatiti cijelo lice. Možete li mi detaljno objasniti u čemu se sastoji razlika između pranja i potiranja, i je li dovoljno politi vodu na dio tijela i trljati po njemu?
Odgovor:
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na pitanje koje ste postavili, možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, znajte, Allah vam dao svako dobro, da većina islamskih učenjaka smatra da trljanje udova prilikom uzimanja abdesta ili gusula nije obavezno, i da je dovoljno da voda dopre do kože, a imam Malik smatrao je da je to obaveza. En-Nevevi je zapisao: “Mi smatramo da je trljanje tijela prilikom uzimanja gusula poželjno, a nije obavezno. Prema tome, ako bi se čovjek prilikom uzimanja gusula polio vodom, ili zaronio u vodu, ili stao pod mlaz vode, ili stajao napolju dok kiša jako pada imajući u svim situacijama nijet uzimanja gusula i voda doprla do korijena kose i kože, njegov bi gusul, odnosno abdest bio ispravan. Ovo je stav većine islamskih učenjaka, dok Malik i el-Muzeni smatraju da ni abdest ni gusul nisu ispravni ukoliko se dijelovi tijela ne trljaju. Naši autoriteti svoj stav dokazuju pouzdanim hadisom koji je prenio Ebu Zerr, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Možeš uzimati tejemum čistom prašinom, pa makar vode nemao deset godina, a pošto nađeš vodu, polij je po svom tijelu.’ Način dokazivanja ovim hadisom: glede kupanja od džunupluka Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je jedino da se voda polije po tijelu, to jest da se čovjek okupa, a nije naredio da se tijelo trlja. Osim ovog, postoje brojni drugi hadisi kojima se dokazuje ovaj naš stav.” (el-Medžmu, 2/214)
Ibn Kudama veli: “Obveznik nije dužan trljati udove prlikom uzimanja abdesta, odnosno prilikom gusula ako je uvjeren ili ako kod njega prevlada mišljenje da je voda zahvatila dijelove tijela koji se peru, odnosno cijelo tijelo. Ovo su mišljenje zastupali sljedeći učenjaci: Hasan el-Basri, Ibrahim en-Nehai, eš-Ša‘bi, Hammad, Sufjan es-Sevri, el-Evzai, eš-Šafi, Ishak b. Rahavejh i hanefijski pravnici.” (el-Mugni, 1/290)
Na temelju toga, prilikom uzimanja abdesta dijelovi se tijela moraju oprati jednom zagnjurivši ih u posudu s vodom ili ih stavivši pod slavinu, a mora se biti sigurno u to da je voda zahvatila cijeli dio koji se pere. Ovdje nije uvjet da čovjek cijelu ruku, odnosno nogu podmetne pod slavinu kako bi mlaz vode obuhvatio svaki dio tog uda. Štaviše, to je otežavanje i pretjerivanje u vjeri. Trljanje dijelova tijela obaveza je samo u onom slučaju kad se oni ne mogu oprati ni na koji drugi način, a treba se čuvati opsesije da dijelovi tijela nisu dobro oprani, a nju upravo šejtan izaziva.
Razlika između pranja i potiranja leži u tome da je pranje ono prilikom čega voda teče po dijelu tijela, dok prilikom potiranja voda ne teče po dijelu tijela nego se samo po njemu pređe vlažnom rukom.
Drugo, valja imati na umu pravilo u kojem se kaže da sumnja ne postiskuje uvjerenje. Drugim riječima, kad ste u nešto uvjereni, odnosno kad ste uvjereni da ste nešto uradili, ne pridajite nikakvu pažnju sumnji koja se nakon toga pojavi. U vašem slučaju, pošto temeljito operete cijelu ruku i budete sigurni da ju je voda obuhvatila, ne obraćajte pažnju, ni tad ni kasnije, na pomisao da ruku niste temeljito oprali. To je šejtanova vesvesa, opsesija, i ne trudite se da pobijete tu vesvesu, već je ignorirajte. Prihvatanje vesvese ima za posljedicu nelagodu i poteškoću, uznemirenost i brigu, pa čak i ludilo.
Na osnovi pitanja koje ste nam postavili zaključili smo da vi pretjerujete u pogledu uzimanja abdesta i da činite ono što Šerijat ne zahtijeva od obveznikā. Zato se toga prođite i abdest uzimajte onako kako ga uzimaju drugi muslimani, da ne biste oboljeli od opsesije i vjeru sebi učinili teškom.
islamqa
