Pitanje:
Nalazim se u šestom mjesecu trudnoće i izložena sam opasnosti prijevremenog porođaja, pa mi je ljekar naredio strogo mirovanje. Hvala Uzvišenom Allahu, uzimam lijekove, a jedem i klanjam ležeći, pa, štaviše, sve obavljam u tom položaju. Negdje sam pročitala da se u vanrednom stanju umjesto abdesta može uzeti tejemum. Zbog bijelog pranja abdest uzimam za svaki namaz, i to mi je veliki napor. Također, pročitala sam da onaj ko ne može uzeti abdest u cijelosti, mora oprati one dijelove tijela koje može, a za ostale treba uzeti tejemum. Ponekad se namasko vrijeme podudari s vremenom u kojem odem u toalet, pa moram li tad uzeti abdest, odnosno gusul uzimajući tejemum umjesto pranja nogu, jer se ne smijem sagnuti (time bih napravila pritisak na maternicu), ili pak moram zamoliti majku, koja se trenutno brine o meni, da mi opere noge (osjećala bih se veoma nelagodno da mi majka pere noge), ili je dovoljno da noge operem trljajući jednu o drugu premda znam da ih neću temeljito oprati? Je li dovoljno u tom slučaju noge oprati samo jednom? I još nešto! Ako bih ipak prala noge uzimajući abdest ili gusul, te na taj način izazvala prijevremeno rođenje i naštetila plodu, bih li bila grešna zbog toga?
Odgovor:
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, musliman je dužan da izvrši Božije zapovijedi u onoj mjeri u kojoj to može, od njega se ne traži da izvrši ono što nije u mogućnosti. Svevišnji Allah rekao je: “…zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). Tumačeći ovaj ajet, šejh Abdurrahman es-Sa‘di zapisao je: “Allah, dželle šanuhu, naredio je da se ljudi boje Njega, to jest da izvršavaju vjerske naredbe i da se sustežu od vjerskih zabrana onoliko koliko to mogu. Ovaj uzvišeni ajet dokazuje da s čovjeka spada obaveza koju nije kadar izvršiti, i da od određene obaveze mora izvršiti onoliko koliko je u mogućnosti, a ono što ne može izvršiti, time nije ni zadužen. Na sve to ukazuje hadis u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete…’” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 868)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Sustegnite se od onog što vam zabranim, a od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete” (el-Buhari, 7288, i Muslim, 1337). Ibn Redžeb veli: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete’ dovoljne su kao dokaz da od određene obaveze čovjek mora izvršiti onoliko koliko je u mogućnosti, a za ono što ne može, to nije ni dužan niti mu se to stavlja u obavezu. Ovo je nepromjenljivo pravilo i ono se odnosi i na uzmanje abdesta. Naprimjer, ako zbog manjka vode ili bolesti nekih dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta nije kadar oprati sve te dijelove, oprat će samo one dijelove tijela koje može, a za ostale će uzeti tejemum. Da će čovjek ovako postupiti prilikom uzimanja abdesta i gusula, stav je mnogih naših autoriteta.” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 1/256)
Ukoliko se ne možete sagnuti radi pranja nogu, sasvim je dovoljno da noge oprete polijevajući po njima vodu sve dok ne budete sigurnu da ste ih oprali u potpunosti; to, nadam se, možete učiniti. Kad je riječ o pranju nogu, ne morate ih oprati tri puta i ne morate trljati rukom, to više jer trljanje prilikom uzimanja abdesta i gusula, prema mišljenju većine učenjaka, nije obavezno. Kad se radi o prostoru između prstiju, on se ne mora trljati ako se opere vodom, i to je stav većine islamskih autoriteta. Isto tako, dovoljno vam je da prilikom uzimanja abdesta ili gusula zamočite noge u posudu s vodom. A nije ni nedolično da zatražite od majke ili nekog drugog da vam pomogne u pranju nogu, bez obzira na to prala ta osoba vaše noge svojim rukama ili vam pripremila posudu s vodom u koju ćete zamočiti noge. Kažem ovako, jer se nalazite u vanrednom prolaznom stanju koje iziskuje da vam neko pomogne u uzimanju abdesta. Onda kad ništa od ovog što smo spomenuli ne mognete izvršiti, uzet ćete abdest, odnosno gusul, a za noge ćete uzeti tejemum.
Drugo, utemeljeno je da prihvati olakšicu onaj ko za njome ima potrebu; to Allah, dželle šanuhu, voli. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu Allah voli da ljudi prihvataju olakšice, a mrzi da čine grijehe.” (Ahmed, 10/107. El-Albani je ovaj hadis, u djelu Irvaul-galil, 3/9, ocijenio ispravnim.)
Kad je o tome riječ, zanimljivo je sljedeće zapažanje šejhul-islama Ibn Tejmijje: “Svevišnji Allah nagradit će čovjeka ako se sustegne od celibata, otežavanja vjere i samokažnjavanja, jer to On ne voli, ako istodobno prihvati olakšicu, koju On voli.”
Treće, Šerijat je, bez imalo sumnje, zabranio da čovjek nanosi štetu sebi ili nekom drugom čovjeku, na osnovi ajeta: “…i sami sebe u propast ne dovodite…” (el-Bekara, 195). Evo kako ove Božije riječi tumači mufesir es-Sa‘di: “Dovesti sam sebe u propast znači izostaviti ono što je obaveza, i to onda kad to ima za posljedicu neposredno uništenje tijela ili duše, odnosno činiti ono što tijelo ili dušu neposredno uništava. Ovaj kur’anski ajet odnosi se na mnoge situacije, pa obuhvata izazivanje problema koji čovjeka mogu koštati života, riskantno putovanje ondje gdje ima divljih zvijeri ili opasnih gmizavaca, penjanje na visoko mjesto s kojeg čovjek može pasti i tako dalje. Onaj ko učini nešto od toga ili nešto tome slično jedan je od onih koji sami sebe dovode u propast.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 90)
Tu je i sljedeći ajet: “…i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv” (en-Nisa, 29), u kojem je Mudri Allah zabranio da ljudi ubijaju jedni druge, kao što je zabranio i to da čovjek sebi oduzme život.
Kao zaključak možemo reći da vam nije dozvoljeno da učinite bilo šta što bi moglo naštetiti vama ili fetusu. Ako vam je ljekar preporučio strogo mirovanje i upozorio da bi kupanje moglo imati teške posljedice za plod, možete uzimati tejemum. A Allah, opet, najbolje zna.
islamqa
