PITANJE:
Da li je dužnost ustati onome ko prispije na sijelo? Ako se ustane, da li je to grijeh?
ODGOVOR:
Nije dužnost ustati kada neko dolazi, nego je to lijep postupak. Ustati u susret nekome da bi se rukovali i poselamili, naročito ako to čini ukućanin (kome se dolazi) ili osoba koja se uvažava, je plemenito svojstvo. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ustao Fatimi, radijallahu anha, kao što bi ona njemu ustala. (Ebu Davud, poglavlje: “Etika”, 5217. i Tirmizi, poglavlje: “Vreline”, 3871.) Također su ashabi ustajali, nakon naredbe Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Sa’du b. Mu’azu, kada je došao da presudi Benu Kurejzi. (Buharija, poglavlje: “Džihad”, 3043. i Muslim, poglavlje: “Džihad”, 1768.) Talha b. Ubejdullah je ustao kada je ušao Ka’b b. Malik, nakon što mu je Allah, subhanehu ve te’ala, oprostio. Rukovao se s njim, čestitao mu i opet sjeo. (Buharija, poglavlje: “Pohodi”, 4418. i Muslim, poglavlje: “Pokajanje”, 2769.) Nije ispravno ustati nekome zbog veličanja. Učenjaci ustajanje dijele na tri vrste:
1. Ustati nekome dok on sjedi veličajući i hvaleći ga, na način na koji to čine nevjernici prema svojim vladarima i velikanima, kako stoji u hadisima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ovakav način nije dozvoljen i zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredio ashabima da sjednu kada im je klanjao sjedeći. (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 679. i Muslim, poglavlje: “Namazi”, 411. Hadis prenosi Enes, radijallahu anhu.) Naredio im je da klanjaju za njim sjedeći: ”Samo što me niste počeli veličati, kao što stranci (nevjernici) veličaju svoje vođe.” (Muslim, poglavlje: “Namaz”, 413. Hadis prenosi Džabir, radijallahu anhu.)
2. Ustati nekome kada ulazi ili izlazi s ciljem veličanja. U najmanju ruku za ovo možemo reći da je mekruh (pokuđeno). Ashabi nisu ustajali Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi došao među njih, znajući da on to prezire.
3. Ustati pridošlom u susret da bi se poselamili, rukovali ili da bi mu izrazio dobrodošlicu i pokazao gdje će sjesti ili mu pak ustupio mjesto. Ovo je dozvoljeno i spada u sunnet, kao što je prije pojašnjeno. (Šejh Ibn Baz, Zbirka fetvi, 4/304.)
ŠEJH IBN BAZ
