Pitanje:
Kako hanefijski mezheb gleda na slušanje muzike i upotrebu muzičkih instrumenata?
Odgovor:
Nema sumnje da prakticiranje određenog islamskog propisa, radilo se o izvršavanju naredbe ili klonjenju zabrane, ostavlja pozitivne tragove na pojedince i društva, dok odbacivanje propisa neminovno vodi u propast. Svjedoci smo da mnogi muslimani današnjice prekoračuju Allahove granice javno i tajno, kolektivno i pojedinačno. Griješenje je, samo po sebi, zlo, međutim, zlo kulminira kada se nepokornost i griješenje upakuju u “islamsku ambalažu” i pokušavaju perfidno i nasilno ozvaničiti i staviti pod kapu neke od priznatih pravnih škola. Za naša podneblja tipičan je i aktuelan primjer slušanja muzike koje se toliko raširilo među muslimanskim masama da se ljudi koji ne slušaju šejtanske glasove smatraju nastranim i ekstremnim, a pokornost Iblisu tretira se civilizacijom i napretkom. Porok slušanja muzike nakon svoje crnine, dobiva garavi oblik kada neka od islamskih institucija izađe s proglasom da slušanje “lijepe muzike” nije zabranjeno, slijedeći u tome, bez sumnje, pogrešan stav nekih savremenih učenjaka. Slijeđenje neutemeljenih olakšica nekih islamskih pravnika grijeh je po konsenzusu svih učenjaka, kako tvrdi imam Ebu Ishak Šatibi. (Vidjeti: El-Muvafekat, 4/134.) Sulejman Tejmi rekao je: “Kada bih slijedio (neutemeljene) olakšice svakog učenjaka, bio bih riznica zla.” (Ibn Abdulberr, u djelu Džamiul-bejan, 2/927/1766-1767, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) Spomenuvši ovo pitanje, Ibn Abdulberr rekao je: “Među islamskim učenjacima o ovom pitanju nema razilaženja, i hvala Allahu”, tj. da je strogo zabranjeno slijediti neutemeljene olakšice. Ako su islamski učenjaci saglasni na zabrani slijeđenja neutemeljenih olakšica, šta je onda s olakšicama koje su u jasnoj koliziji s kur’ansko-hadiskim tekstovima!, a slušanje muzike primjer je za to.
Slušanje muzike zabranjeno je, na osnovu Kur’ana, hadisa i konsenzusa učenjaka iz odabranih generacija. Svevišnji Allah rekao je: “Ima ljudi koji kupuju zaludni govor (lehvel-hadis), da bi ne znajući s Allahovog puta odvodili…” (Lukman, 6.) Ebu Bekeri je pripovijedao: “Na pitanje u vezi s ajetom, Ibn Mes'ud je odgovorio: ’Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, to se odnosi na muziku.’” (Taberi, 21/74/21361, Hakim, 2/411, i Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206. Imam Hakim, Zehebi i Ibnul-Kajjim predanje smatraju ispravnim. Zakletvu: “Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema…” Ibn Mes'ud ponovio je tri puta.) A Ibn Mes'ud neće se tri puta zakleti Allahom osim za stvar koju je čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer se ovakve stvari ne govore po vlastiom nahođenju. Ibn Abbas također je rekao da se “lehvul-hadis” odnosi na muziku. (Taberi, 21/74, i Bejheki, 10/373, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Postoji nekoliko vjerodostojnih hadisa koji zabranjuju upotrebljavanje i slušanje muzičkih instrumenata. (Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 36.)
U hadisu koji je zabilježio imam Buharija (5590) stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista će u mom ummetu biti ljudi koji će dopuštati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente. Stanovat će u podnožju brda, a njihov pastir će im napasati stoku i doći će siromah tražeći pomoć, pa će mu reći da dođe sutra. A njih će zadesiti strašna noć: Svevišnji Allah će na njih brdo strovaliti, a od nekih će načiniti izobličene majmune i svinje do Sudnjega dana.” Navedeni hadis vjerodostojnim smatraju sljedeći hadiski stručnjaci: Buharija, Ibn Hibban, Nevevi, Ibn Tejmijje, Ibn Kesir, Ibnul-Kajjim, Askalani, Sehavi, Sujuti, Sanani, Alusi, Albani i neki drugi muhaddisi.
Imam Ibn Salah i Kurtubi vele: “Slušanje muzike je haram, po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/56, i Ruhul-meani, 11/69.) Imam Ibnul-Hadždž napominje: “Slušanje muzike pogrdna je i ružna stvar, po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Medhal, 3/119.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Muzika je haram, po mišljenju imama četiri pravne škole.” (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 11/291, 11/313 i 30/116.)
Imam Ebu Hanife prezirao je slušanje muzike i smatrao to grijehom. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/69, Avnul-Mabud, 13/186, El-Emru bil-itiba, str. 112, od imama Sujutija.)
Upitan koju muziku dopuštaju Medinjani, imam Malik odgovorio je: “To kod nas čine samo veliki grješnici.” (Vidjeti: El-Ilel, 2/70, od imama Ahmeda, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57, i Avnul-Mabud, 13/186.)
Imam Šafija napominje sljedeće: “Slušanje muzike zabranjeno je, a onaj ko to učestalo čini glupak je, od njega se ne prima svjedočenje.” (Vidjeti: Es-Sunenul-kubra, 10/377, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57, Medžmu'ul-fetava, 30/116, i Telbisu Iblis, str. 205-206.)
Imam Ahmed jednom je prilikom rekao: “Muzika pospješuje licemjerstvo u srcu.” (Vidjeti: El-Mugni, 12/43, i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57.)
Kada je riječ o učenjacima hanefijske pravne škole, i oni načelno zabranjuju muziku. To je zvanični stav hanefijskog mezheba, a neki Ebu Hanifini učenjaci slušanje muzike smatraju velikim grijehom. (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 11/199, Hašijetut-Tahtavi, str. 319, Ruhul-meani, 11/68, Er-Reddu ala men juhibbus-sema‘, str. 31, od imama Tahira Taberija, i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57.)
U nekoliko sljedećih redaka navest ćemo mišljenja najpoznatijih hanefijskih učenjaka isključivo iz originalnih djela hanefijskog fikha.
1. Imam Šemsuddin Serhasi (u. 490. h.g.) kaže: “Nije dopušteno iznajmljivanje nekoga da poučava muzici i naricanju, jer je to nepokornost Allahu.” (Vidjeti: El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu isti imam tvrdi da se svjedočenje onoga koji sluša muziku ne prihvata. (Vidjeti: El-Mebsut, 16/132.)
2. Imam Alauddin Kasani (u. 587. h.g.) veli: “Uvjereni smo da je muzika haram (strogo zabranjena).” (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 6/84.)
3. Spominjući kategorije ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, imam Ebu Bekr Merginani (u. 593. h.g.) kaže: “…niti od onoga čovjeka koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da čine veliki grijeh.” (Vidjeti: El-Hidaja, 3/123, i El-Bahrur-raik, 7/88.) U poznatom hanefijskom djelu Ez-Zehira također se navodi da je muzika veliki grijeh. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/69.)
Na drugom mjestu imam Merginani kaže: “Nije dopušteno iznajmiti svirku niti narikaču, niti nešto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu.” (Vidjeti: El-Hidaja, 3/238.)
4. Imam Bedruddin Ajni (u. 855. h.g.) u svom komentaru na djelo El-Hidaja, a objašnjavajući prethodno spomenute zabranjene stvari za zabavu, kaže: “Kao naprimjer: frula, bubanj i slično tome.” (Vidjeti: El-Benaja, 10/282.)
5. Imam Muhammed Abdulkadir Razi (u. 666. h.g.) tvrdi: “Slušanje muzike haram je, posebno u današnje vrijeme.” (Vidjeti: Tuhfetul-muluk, str. 284.) Ako je ovako govorio imam Razi polovinom sedmog hidžretskog stoljeća, mada su ljudi tada, dakako, bili amateri u pogledu muzike u odnosu na naše stoljeće, šta treba mi da kažemo za naše vrijeme i našu svirku, pjesme i dangubu!
6. Imam Ibnul-Hemmam (u. 681. h.g.) napominje: “Muzika je nepokornost i griješenje prema Allahu.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 7/411.)
7. Imam Alauddin Haskefi (u. 1088. h.g.) veli: “Nije dopušteno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu.” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 9/92, uz djelo Reddul-muhtar.)
8. Imam Ibn Abidin (u. 1252. h.g.) zapisao je: “…jer je muzika haram.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.)
9. Pozvavši se na nepobitne dokaze da je muzika zabranjena, imam Ebu Fadl Alusi (u. 1270. h.g.) rekao je: “…na osnovu spomenutog konstatiramo da je upotrebljavanje i slušanje muzičkih instrumenta zabranjeno.” (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/77.)
I na kraju možemo spomenuti predanje iz djela El-Muhalla, 11/158, od Ibn Hazma (zahirijska pravna škola) koje prenosi od Muhammeda b. Hasana Šejbanija, najprisnijeg Ebu Hanifinog učenika. Muhammed je govorio: “Zimmiji (kršćanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) zabranjujemo slušanje muzike.”
Ako se slušanje muzike zabranjuje zimmiji, šta je onda s muslimanima koji se pripisuju Kur’anu i hadisu! Na opasnost muzike ukazuje i činjenica da je ona bila zabranjena i u prijašnjim nebeskim religijama, kako smatraju neki učenjaci. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/68.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
