Pitanje:
U našem je selu neki musliman nakon velikih problema sa svojim sinom digao ruku na njega i – ubio ga. Lično ne poznajem propise o ovom pitanju, ali znam da je islam vjera pravde i da je obavezno kazniti svakog ubicu. Moje pitanje glasi: da li je dopušteno ubiti ovog čovjeka koji je ubio nevinu osobu?
Odgovor:
Islamski učenjaci razmatrali su pitanje oca koji namjerno ubije svoje dijete. Većina islamskih učenjaka: hanefijska, šafijska i hanbelijska pravna škola, smatra da se otac neće pogubiti kada ubije svoje dijete. (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 7/235, Mugnil-muhtadž, 4/18, i Keššaful-kina, 5/527.) Imam Malik i sljedbenici malikijske pravne škole smatraju da otac treba biti pogubljen ako se utvrdi namjerno ubistvo djeteta, u protivnom neće. (Vidjeti: Et-Temhid, 23/437.)
Većina islamskih učenjaka dokazuje hadisom koji prenosi Omer b. Hattab od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne ubija se otac zbog djeteta.” (Tirmizi i Ahmed. A ovaj je hadis prenesen u više različitih verzija koje se međusobno pojačavaju.) U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu.” (Ebu Davud, Ibn Madže i Ibn Hibban. Imam Bezzar, Busiri, Abdulhakk Išbili i neki drugi muhaddisi ovo predanje smatraju ispravnim.)
Tvrdeći da se otac ima pogubiti ako namjerno ubije svoje dijete, malikijski pravnici kao dokaz uzimaju opće ajete koji govore o odmazdi (kisasu) i sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Muslimani su ravnopravni kada je njihova krv u pitanju…” (Ebu Davud i Ibn Madže, s dobrim lancem prenosilaca.) Ipak, ubicu ima pravo pogubiti samo nadležna institucija (vladar ili njegov namjesnik). Kada bi se šerijatske kazne izvršavale svojevoljno, nastupio bi opći nered čije bi posljedice ugrozile sigurnost nevinih ljudi, a to se kosi s osnovnim ciljevima šerijata, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović