Pitanje:
Kako postupiti u slučaju kada otac djevojke koju namjeravam oženiti s njom nije u dobrim odnosima (ne žive zajedno niti govore), ona živi sa majkom: da li ću dozvolu za udaju tražiti od njene majke ili oca? Allah vas nagradio!
Odgovor:
Većina islamskih učenjaka brak sklopljen bez staratelja (velija) smatra ništavnim. U tome se povode za Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: „Brak žene koja se uda bez staratelja je ništavan, ništavan, ništavan.“ (Ebu Davud, Ahmed, Tirmizi i drugi, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Tvoj budući punac mora biti staratelj. Time ga je zadužio Uzvišeni Allah. To što ne žive zajedno – nije validno opravdanje. Otuda je na tebi da tražiš od njega da bude njen staratelj, majka je ne može udati; njen se pristanak ne uzima u obzir, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Žena ne može udati ženu, niti može udati sebe.“ (Ibn Madže, Darekutni i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil 6/248.)
Ako otac i nakon uloženog truda i nastojanja ne pristane da joj bude staratelj, onda se mora tražiti zastupnik (drugi staratelj), po konsenzusu učenjaka. Neki malikijski učenjaci smatraju da je to vladar, ali ispravniji stav zauzimaju hanbelijski pravnici: dužnost staratelja preuzima bližnji muškarac. Ovi se pravnici povode za hadisom: „Vladar je staratelj djevojci (ženi) koja nema staratelja.“ (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Iza oca po ljestvici dolazi djed, smatraju šafijski i hanbelijski pravnici, slijedi sin, pa unuci, potom amidža, daidža, zatim njihova djeca. Ako je niko ne želi zastupati, poći će vladaru, ili kadiji, ili učenjaku, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
