Pitanje:
Da li je dopušteno kraćenje brade kad suviše poraste?
Odgovor:
Iz autentičnih hadisa nedvosmisleno se razumije da je puštanje brade obaveza, odnosno da je njeno brijanje zabranjeno. Poznati hanefijski pravnik Haskefi kaže: “Brijanje brade je zabranjeno.” (Vidjeti: Er-Reddul-muhtar, 9/672.) Ibn Hazm pozivao se na konsenzus pravnika o ovom pitanju.(Vidjeti: Meratibul-idžma, str. 225, i El-Furu, 1/100.) Aiša, radijallahu anha, govorila je: “Neka je slavljen Allah, Koji je muškarce ukrasio bradom.” (Vidjeti: Kešful-hafa, 1/538, i Ihjau ulumid-din, 1/195.) U drugoj verziji stoji da se Aiša, radijallahu anha, zaklinjala Allahom, Koji je ukrasio muškarce bradom. (Vidjeti: Fejdul-Kadir, 6/18.)
Neki islamski učenjaci kažu da su Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, hadisi obavezali na puštanje brade i da je, shodno njihovom općem značenju, nije dopušteno kratiti. Međutim, mnogi drugi učenjaci dopuštaju kraćenje brade. (Vidjeti: Et-Temhid, 24/145.)
Učenjaci koji to dopuštaju svoj stav zasnivaju na sljedećim dokazima iz sunneta:
1. Mudžahid b. Džebr kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka s dugom bradom pa je rekao: “Zašto neko od vas ruži sam sebe!” (Ebu Davud, u djelu El-Merasil, str. 316/448. Lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojan je do Mudžahida, ali je ipak prekinut između tabiina i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Predanje je preko Džabira zabilježio Taberani, u djelu El-Evsat, 8/206/8290, ali sa izuzetno slabim lancem prenosilaca.)
2. Ata b. Jesar pripovijedao je da je neki čovjek ušao u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju raščupane kose i brade, pa mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao rukom da izađe iz džamije. Otišao je, uredio svoju kosu i bradu, a potom se vratio. A kada se ponovo pojavio, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zar ovako nije ljepše nego da dolazi rasčupane kose kao da je šejtan!”(Malik, 4/457/1834, i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 5/225/6462. I ovo predanje ima ispravan lanac prenosilaca do Ataa, ali je i ono mursel.) Nesumnjivo je da se ova dva predanja međusobno pojačavaju, ali je problem što verzija koju prenosi Ata nije jasna kada je riječ o kraćenju brade. Preneseno je još pet hadisa iz kojih se može zaključiti legitimnost kraćenja brade, ali su izuzetno slabi i ništavni, pa ih nećemo ni navesti. Dakle, u sunnetu ne postoji validan argument kada je riječ o kraćenju brade.
Ovi učenjaci posegnuli su i za predanjima od nekoliko ashaba u kojima stoji da su kratili bradu.
1. Kada bi obavljao hadždž i ‘umru, Ibn Omer, radijallahu anhu, skratio bi bradu ako bi prešla dužinu šake.(Buharija, str. 1272/5892. Ovo je predanje preneseno s devet različitih lanaca prenosilaca, u nekim vjerodostojnim verzijama spominju se hadž i ‘umra, a u drugima se ne spominju.)
2. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, uzeo je bradu šakom i skratio ono što je prešlo njenu dužinu. (Ibn Ebu Šejbe, 5/226/25472, i Ibn Sa‘d, 4/334, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 5/377-378.)
3. Džabir, radijallahu anhu, govorio je: “Bradu kratimo samo na hadždžu i ‘umri.”(Ibn Ebu Šejbe, 2/227/25478, i Ebu Davud, 4/82/4201, s dobrim lancem prenosilaca, kako tvrdi Ibn Hadžer. Vidjeti: Fethul-Bari, 10/350.)
4. Komentirajući ajet: “Neka sa sebe prljavštinu uklone…”(El-Hadždž, 29.), Ibn Abbas rekao je: “To se odnosi na brijanje glave, kraćenje brkova… i kraćenje brade.” (Taberi, 17/196/18973, i Ibn Ebu Šejbe, 3/414/15668, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 5/377.) Poznati tabiin Muhammed b. Ka‘b Kurezi tumačio je ajet na isti način, ali s nešto izmijenjenim redoslijedom, spomenuvši kraćenje brade. (Ibn Džerir, 17/197/18975, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 5/377.)
5. Preneseno je da je Alija, radijallahu anhu, kratio bradu, ali lanac prenosilaca ovog predanja je slab. (Ibn Ebu Šejbe, 5/226/25471.)
Također se pozivaju na sljedeće tabiine koji su smatrali da je kraćenje brade dopušteno: Ata b. Ebu Rebbah, Hasan Basri, Muhammed b. Sirin, Tavus b. Kejsan, Ibrahim Nehai, Muhammed b. Ka‘ba Kurezi, Mudžahid b. Džebr i neki drugi. Vjerodostojna predanja koja o tome govore zabilježili su, između ostalih, sljedeći muhaddisi: Ibn Ebu Šejbe, 5/226-227/25473, 25474, 25475, 25478 i 25481, Taberi, 17/197/18975 i 18977, Bejheki u djelu Šuabul-iman, 5/220/6438. To mišljenje zastupao je Šabi kao i dva poznata medinska pravnika tabiina: Kasim b. Muhammed i Salim b. Abdullah. (Ibn Ebu Šejbe, 5/226/25476, i Malik, 2/490/918. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 1/195.)
Stav četiri mezheba u vezi s kraćenjem brade
1. Hanefijski mezheb
U djelu En-Nihaja stoji da je bradu obavezno kratiti kada pređe dužine šake, da kraćenje ispod te dužine nije niko dopustio, i da je njeno brijanje oponašanje židova, hindusa i vatropoklonika. (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/347, El-Bahru-raik, 2/302, i Hašijetu Ibn Abidine, 3/456-457.) Ibn Abidin na drugom mjestu kaže: “Sunnet je da brada bude u dužini šake i da se skrati ono što pređe preko te dužine.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/347, El-Bahru-raik, 2/302, i Hašijetu Ibn Abidine, 3/456-457. 9/671.) Imam Merginani kaže: “Sunnet je nositi bradu u dužini šake.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/347.)
2. Malikijski mezheb
Upitan je li imam Malik smatrao da je nakon skidanja ihrama obavezno skratiti bradu, brkove i nokte, Ibn Kasim je odgovorio: “To nije smatrao obaveznim, ali je smatrao pohvalnim nakon brijanja glave skratiti nokte, brkove i bradu.” (Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 1/441.) Imam Badži također kaže da je imam Malik kraćenje brade smatrao pohvalnim.(Vidjeti: El-Munteka, 4/61.) Upitan u vezi sa čovjekom koji nosi izuzetno dugu bradu, imam Malik odgovorio je: “Neka je skrati.” (Vidjeti: Tenvirul-havalik, 1/232, i Šerhuz-Zurkani, 4/453.) Kadija Ijad je govorio: “Kraćenje brade ustranu i udužinu pohvalno je djelo.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 1/133.)
3. Šafijski mezheb
Imam Šafija u djelu El-Umm, 3/121, rekao je: “Draže mi je kada čovjek skrati bradu i brkove, a ako to ne učini, nije grješan jer ispravnost obreda zavisi od kraćenja, odnosno brijanja glave, a ne od brade.” Na drugom mjestu ovaj isti imam rekao je: “Niko nije obavezan skratiti bradu i brkove jer se obavezno kraćenje odnosi na kosu.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 9/337.)
4. Hanbelijski mezheb
Imam Hallal u djelu Et-Teredždžul, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, zabilježio je da je imam Ahmed dopuštao kraćenje brade preko dužine šake dokazujući to Ibn Omerovim predanjem. (Vidjeti: El-Furu, 1/100, Kešful-kina, 1/124, i Es-Silsiletud-daifa, 5/377.) Ibn Muflih veli: “Kraćenje brade koja pređe dužinu šake nije pokuđeno.” (Vidjeti: El-Furu, 1/100.) Imam Merdavi rekao je: “Čovjeku nije pokuđeno kratiti bradu koja pređe dužinu šake.”(Vidjeti: El-Insaf, 1/121, i Kešful-kina, 1/124.)
Vidjeli smo da je kraćenje brade u dužinu šake utemeljeno praksom prvih generacija, i ne znam da je neko od ashaba to zabranjivao. Međutim, nije dopušteno kraćenje brade ispod dužine šake, jer, kako kaže Ibn Abidin, to nije dopustio nijedan učenjak. Naime, islamski učenjaci raspravljali su o tome da li je dopušteno kraćenje brade koja pređe dužinu šake, ali nisam zapazio u kapitalnim djelima da su raspravljali o kraćenju brade ispod dužine šake. Neki učenjaci, opet, smatraju da je kraćenje brade vezano isključivo za obrede hadždža, odnosno ‘umre, ali to nije ispravno. U nekim predanjima stoji da su ashabi kratili bradu na hadždžu i ‘umri, ali u nekim drugima predanjima to se ne spominje. Stoga je ispravno kazati da kraćenje brade nije vremenski određeno, tj. legitimno ju je skratiti povodom obreda, ali i drugim povodima, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
