Pitanje:
Neki ljudi iz našeg džemata još za života sebi iskopaju kabur i iznad njega postave mramornu ploču, praktično prisvajajući to mjesto. Je li ispravno to što rade?
Odgovor:
Ako se radi o kopanju mezara u zajedničkom mezarju, to je zabranjeno iz dva razloga: prvo, time se zauzima mjesto ljudima koji prije presele na ahiret, a pravo svih ljudi u javnom mezarju istovjetno je; čovjek ne zna kada će preseliti na onaj svijet, i možda će iskopani mezar stojati deset, dvadeset, trideset ili više godina; i drugo, nijedan čovjek ne zna gdje će umrijeti: “I ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti…” (Lukman, 34.)
Neki ljudi rezerviraju mjesto u mezarju u svom kraju, a presele na drugom dijelu zemaljske kugle. Najbolje je iskopati mezar nakon smrti muslimana, tako je učinjeno kada je umro najbolji Allahov rob: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ibn Madže, 2/32/1579, i Ahmed, 3/139/12438. Imam Busiri i Ibn Mulekkin predanje smatraju ispravnim, a Nevevi, Ibn Hadžer i Sanani dobrim. Vidjeti Misbahuz-zudžadža, 2/39, Hulasatul-bedril-munir, 1/268, Hulasatul-ahkam, 2/1011-1012, Et-Telhisul-habir, 2/688, i Subulus-selam, 2/110.)
A ako se radi o rezerviranju mezara na privatnom zemljištu, tada nije zabranjeno jer time se ne nanosi šteta drugim ljudima. Imam Buharija zabilježio je predanje u kojem stoji da je Aiša, radijallahu anha, rezervirala sebi mjesto u svojoj sobi, pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, a kada je Omer, radijallahu anhu, na samrtnoj postelji, zatražio da mu ga prepusti, ona je to učinila, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
