Pitanje:
Čovjek je, kako se kaže u Kur'anu, stvoren da čini ibadet Bogu. Ali, čemu sve to? Zasto je čovjek trebao Bogu, zašto ga je stvorio? Zašto je sve stvorio? Planetu, svemir, džine, šejtane, čovjeka? Jesmo li onda samo igračke za zabavu? Šta je bilo prije?
Odgovor:
Hafiz Ibn Kajjim el-Dževzijja, rhm., kaže: “Allah, dž. š., slao je brojne poslanike i Svoje objave, i stvorio je nebesa i Zemlju – da bi Ga ljudi upoznali i spoznali, te da bi Mu robovali i ibadet činili, i da bi ga Jednim i Jedinim smatrali u svemu (tevhid), te da cjelokupno ispovijedanje vjere bude upućeno Njemu, kao i sva pokornost, da‘va i poziv, shodno kur’anskim ajetima:
‘Džine i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog nego da Mi ibadete – robuju. Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!’ (Ez-Zarijjat, 56–58)
‘Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja zacijelo će doći, zato ti velikodušno oprosti.’ (El-Hidžr, 85)
‘Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!’ (Et-Talak, 12)
‘Allah je učinio da Kaba, Časni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naročito oni ogrlicama označeni, zato da znate da je Allahu poznato ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna.’ (El-Maida, 97)
Iz navedenih obavijesti razumijemo da je glavni cilj i svrha Božijeg stvaranja i zakonodavstva to da se Allah, dž. š., spozna, putem Njegovih imena i svojstava, zatim da se obožava i da Mu se robuje, Njemu, Jedinom, i nikome mimo Njega, te da ljudi sprovode pravdu na Zemlji – pravdu na osnovu koje postoje nebesa i Zemlja, kako nam to Allah, dž. š., potvrđuje riječima: ‘Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…’ (El-Hadid, 25)
Allah, dž. š., pojašnjava nam da je sve poslanike slao i sve knjige objavio zbog toga kako bi ljudi sprovodili pravdu na Zemlji, a najveći oblik pravde jeste ispoljavanje tevhida Allahu, dž. š., (la ilahe illallah), koji je vrhunac pravde i njegov stub, dok je širk (idolopoklonstvo, nevjerstvo) najveći oblik nepravde i najveći vid zuluma i nasilja. Tevhid je najpravednija pravda, stoga, sve što je u suprotnosti sa navedenim ciljem smatra se najvećim zlom i grijehom, pa onda sve što je niže od toga, a sve što je u skladu sa navedenim ciljem spada u najveće obaveze i pokornosti.
Dobro razmisli o ovom temeljnom principu i pravilu i izvuci pouku iz njegovih detalja – spoznat ćeš mudrost Onoga koji je od mudrih Najmudriji, i Onoga koji je od učenih Najučeniji – shodno onome što je naredio robovima Svojim, i zabranio, te shodno raznim stepenima dobrih i loših djela!” (Vidjeti: El-Dževabul-Kafi, str. 129)
Allah, dž. š., kaže: “Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u Vatri!” (Sād, 27)
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
