Priredio: Hfz. Dževad Gološ
Uvaženi doktor Salih b. Fevzan, član Vijeća visoke uleme, osobe koje izvršavaju samoubilačke napade pod krinkom “džihada na Allahovom putu”, nazvao je samoubicama. Izvršitelji i pristalice samoubilačkih napada priklonili su se ovim islamu stranim uvjerenjima, kako smatra šejh Fevzan, isključivo zbog toga što u procesu stjecanja islamskog znanja nisu konsultirali učenjake niti su od njih učili ispravnu islamsku doktrinu, nego su se udaljili od muslimana i “osamili se sa lošim savjetnicima”, koji su ih indoktrinirali te su tako počeli smatrati ispravnim one postupke koji u islamu nemaju nikakvog utemeljenja.
Ove zastranjene ideje uzrok su proglašavanja muslimana nevjernicima, ubijanja kako djece tako i odraslih, muškaraca i žena, nemuslimana zimmija (štićenika) i nemuslimana koji imaju ugovor s muslimanima, rušenja građevina, postavljanja eksploziva…
Kada je jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan o smutnjama koje će se dogoditi pred Sudnji dan, između ostalog je rekao: “Na vratima Džehennema bit će i misionari, ko im se odazove, bit će bačen u njega.” Dakle, Poslanik je u ovom hadisu aludirao na skupinu koja će propagirati ideje i uvjerenja suprotne ispravnom islamskom učenju, a takvi njihovi postupci neminovno će rezultirati ulaskom u Džehennem.
S obzirom na to, s pravom možemo reći da su, između ostalog, i izvršitelji i pristalice samoubilačkih napada ljudi na koje nam Poslanik ukazuje u svom hadisu, ali i svi ostali koji se povode za njima i prihvataju njihove zabludjele ideje.
Danas je primjetno da i muslimani i nemuslimani imaju negativno mišljenje o izvršiteljima i pristalicama samoubilačkih napada, i nema čovjeka koji će se pozitivno izraziti o njima, naravno osim onoga ko je i sam poput njih.
Međutim, svaki musliman, kako je pojasnio šejh, obavezan je da bude oprezan kada je u pitanju ova velika smutnja i neophodno je da u vezi s tim konsultira ulemu te da moli Uzvišenog Allaha za milost. U današnjem vremenu musliman ne smije imati povjerenje u ljude ukoliko nije siguran u ispravnost njihove vjere, pa makar se predstavljali kao ljudi od hajra, ibadeta i kao oni koji imaju ljubomoru prema islamu.
Na kraju je šejh naglasio da se navedena skupina priklonila takvim idejama prije svega zbog neznanja, zatim udaljenosti od uleme i zbog toga što znanje ne stječu od ispravnih učenjaka.
Izvor: Časopis Ukaz
