Pitanje:
Jedan moj rođak gotovo je potpuno ćelav i želi nositi periku koju ne bi morao skidati svaki dan. Je li u islamu dozvoljeno nositi periku i je li dozvoljeno ne skidati je s glave prilikom uzimanja gusula i abdesta?
Odgovor:
Hvala i zahvala pripadaju Milostivom Allahu! Na pitanje koje ste postavili možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, nije sramota da muškarac bude ćelav, a sramota je da žena bude ćelava. Po svemu sudeći, vaš rođak nema pravo nositi periku zato što je ćelav, pa ni ako u obzir uzmemo stav onih učenjaka koji dozvoljavaju da periku nose ćelave žene; oni su to ženama dozvolili upravo zato što je ćelavost u odnosu na njih sramota i mahana. A neki učenjaci ne dozvoljavaju nošenje perike ni muškarcima ni ženama. Šejh Salih el-Fevzan veli: “Ni muškarcima ni ženama nije dopušteno da nose periku. Kad je riječ o ženama, njima nije dopušteno nošenje perike zato što je u tome očita obmana i prevara: onaj ko vidi ženu s perikom pomislit će da je to njena kosa, a nije. A akoli nekoj ženi kosa nije nikako nikla, možda joj je dopušteno nositi periku, tim prije jer za nošenjem perike ima veliku potrebu. A muškarcima nošenje perike nije dozvoljeno ni u kojem slučaju” (el-Munteka min fetavel-Fevzan, 1/75).
Drugo, onaj ko stavi periku, a na to nema pravo, ne polaže pravo ni na to da po njoj potire prilikom uzimanja abdesta: olakšicama se ne može koristiti u onom što je zabranjeno. Ibn Kudama veli: “Ako čovjek ima mestve koje je oteo ili su izrađene od materijala koji je zabranjeno nositi, kao što je, naprimjer, svila, nije po njima dozvoljeno potirati, prema usvojenom mišljenju u našem mezhebu. Ukoliko čovjek pak uzimajući abdest potare po takvim mestvama, mora ponovo uzeti abdest i ponoviti taj namaz ako ga je klanjao, jer je on grešan zbog nošenja tih mestvi i ne može ostvariti pravo na olakšicu potiranja po njima. Kad bi čovjek poduzeo putovanje radi činjenja grijeha, imao bi pravo po mestvama potirati samo dan i noć, onoliko koliko potire u mjestu boravka, a ne bi imao pravo potirati duže od toga, jer je potiranje duže od dana i noći olakšica koju imaju samo putnici, a taj je putovanje poduzeo radi činjenja grijeha, analogno gubljenju prava na kraćenje namaza i njihovo spajanje” (el-Mugni, 1/214). Isti ovaj islamski učenjak kazao je: “Nije dopušteno potirati po turbanu koji je otet ili po onom koji je izrađen od materijala koji nije dozvoljeno nositi, kao što je, naprimjer, svila. (Obrazloženje za ovo naveli smo govoreći o potiranju po otetim mestvama.) Ženi nije dozvoljeno potirati po trubanu, jer joj nije dozvoljeno oponašati muškarce. Rijetkost je da žena ima prijeku potrebu da nosi turban, pa Šerijat u tom pogledu ne pravi izuzetak.” (el-Mugni, 1/222)
Na temelju toga, nije dopušteno potiranje po mestvama i turbanu koji su oteti, odnosno po mestvama i turbanu koji su izrađeni od materijala koji je zabranjeno nositi (a po mestvama i turbanu, na osnovi hadisā, može se potirati prilikom uzimanja abdesta), pa se može kazati da perika u tom slučaju ima, u najmanju ruku, status zabranjenog potiranja po mestvama i turbanu. Drugim riječima, vašem rođaku nije dozvoljeno ni nositi periku ni potirati po njoj prilikom uzimanja abdesta. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
islamqa
