PITANJE
Koji je šerijatski tretman žene koja voli drugu ženu do te mjere da nije u stanju da se odvoji od nje?
ODGOVOR
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Kao što razvrat može biti među muškarcima, što nazivamo homoseksualizmom, on, isto tako, može biti i među ženama. Ovakav razvrat šerijatski pravnici nazivaju sihakom i definiraju ga kao intimni odnos žene sa drugom ženom ‘lezbijska ljubav’. (Propisi žena, 5/450.)
Za ovaj prestup obavezna je sankcija koja se određuje i precizira ta'zirom, odnosno, ovdje se radi o pravnom deliktu za koji nije određena kazna haddom. To je kazna koju određuje sudija (kadija) shodno stepenu prekršaja i stanju prestupnika. Od žene lezbijke se ne prihvata svjedočenje zbog toga što je ona velika griješnica. (El-Mevsuatul-fikhije, 24/253.)
Ibn Kudame, r.a., kaže: “Ako bi se dvije žene međusobno mazile i dodirivale, one su u tom slučaju proklete bludnice.” (Mugni, 10/162.)
Neki drugi islamski učenjaci, a među njima je i El-Izz ibn Abdus-Selam, kažu da lezbijki nije dozvoljeno da gleda u ženu muslimanku niti je dozvoljeno ženi muslimanki da se otkriva pred takvom ženom, zato što je ona velika griješnica i nije sigurno da drugima neće opisivati njene ženske čari. Ako je sve ovo opisano sadržano u biti odnosa između dvije žene koje su spomenute u pitanju, onda im je obaveza i dužnost da se iskreno pokaju Uzvišenom Allahu, dž.š., i momentalno prestanu sa grijehom. U slučaju da njihovo druženje na jednom mjestu dovodi do zapadanja u ovaj prijestup, onda se one ne smiju više nikad sresti kako se ne bi ponovilo ovo prezreno djelo. Obostrano izbjegavanje obaveza supružnika u bračnim vezama je jedan od uzroka pojave ove anomalije i nastranosti. Ukoliko nestane prirodnog i dozvoljenog načina zadovoljavanja potreba i strasti, tada će njeno mjesto zauzeti nedozvoljen i zabranjen način. Zbog toga bi ove dvije žene morale veoma ozbiljno razmisliti o tome da svaka od njih nađe sebi muža muslimana sa kojima će živjeti sukladno onome sa čim je došla ova čista vjera.
A što se tiče aška i zaljubljenosti, on je jedna druga vrsta grijeha koji ne mora biti popraćen strastima, ali je veoma opasan samim time što može dovesti do obožavanja ljubljenog i dragog od strane zaljubljenog, tako da mu on postane sva briga i predmet konstantnog razmišljanja. Tako se dešava da se on ne može strpiti tokom dana zbog razdvajanja od njega, a noću ga sanja u svojim snovima. On živi i umire za njega. Kada ga vidi, promjeni se, a kada je daleko od njegovih očiju, razboli se. Ovakva veza djeluje uništavajuće na psihu čovjeka i na njegovu vezu sa Gospodarom. Ona čini da zaljubljeni postane robom ljubljenog, a obožavati nekoga mimo Allaha, dž.š., je strogo zabranjeno i širk. Primarno i osnovno rješenje za ovu nesreću jeste potpuno odvajanje među njima, tako da ne dobivaju nikakve vijesti jedan o drugom, niti čuju glasa niti vide traga.
Muhammed Salih el-Munedždžid
