Pitanje:
Mene zanima više stvari, pa ću pokušati da to sročim što je moguće kraće:
– Možete li mi pojasniti liječenje Kur'anom, ne u smislu istjerivanja džinna, nego liječenja raznih fizičkih bolesti?
– Kako i kada da žena ispravno naposti propuštene dane ramazana?
– Upućivanje dove Allahu, dž.š. Zanima me da li je ispravno da dovu sročimo svojim riječima i šta smijemo, a šta ne smijemo da molimo Gospodara, Allaha, dž.š.?
Hvala vam i neka vas Allah, dž.š., nagradi za odgovor! Amin!
Odgovor:
Što se tiče vašeg pitanje da li se Kur’anom mogu liječiti fizička oboljenja, ispravno je da se učenjem Kur’ana i dovama Allahovog Poslanika mogu liječiti tri vrste oboljenja: fizička, psihička i ona koja su nastala kao plod džinsko-šejtanskog djelovanja.
Kada Uzvišeni Allah navodi da je Kur’an lijek, to spominje u općenitom kontekstu, bez ograničavanja na određenu vrstu oboljenja, na osnovu čega su islamski učenjaci kazali da se učenjem Kur’ana i dovama Allahovog Poslanika mogu liječiti i fizička oboljenja.
Kazao je Uzvišeni Allah: ‘‘Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)
Muhammed el-Emin eš-Šinkiti, poznati tumač Kur'ana, rekao je: ”Riječi Uzvišenog Allaha: ‘…ono što je lijek’, ukazuju na to da je Kur'an lijek srcima od bolesti koje mogu da ga pogode, kao što su sumnja, licemjerstvo – nifak, i druge bolesti, a isto tako ukazuje na činjenicu da je Kur'an lijek tijelu onda kada se putem rukje prouči bolesniku, kao što se navodi u poznatom događaju, zabilježenom u vjerodostojnim predajama, u kojem je spomenuto da je jedan od ashaba učio rukju Fatihom čovjeku kojeg je ujeo akrep (škorpion), pa je ozdravio.” (Edvaul-bejan, 3/183)
Događaj koji spominje ovaj veliki mufessir zabilježili su imam Buharija i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama.
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija da je rekao: ”Grupa ashaba Allahovog Poslanika otišla je na put. Na putu su došli do jednog logora beduina i tražili su njihovo gostoprimstvo. Beduini su ih odbili primiti, pa su ashabi odsjeli u blizini i krenuli na počinak. U međuvremenu, zapovjednik beduina razbolio se od uboda škorpiona. Njegovi su prijatelji pokušali sve što su znali (da ga izliječe), ali bez uspjeha. Napokon, otišli su i upitali ashabe da li imaju išta što bi izliječilo njihovog vođu. Jedan od ashaba je odgovorio: ‘Uistinu, slavljen neka je Allah, ja znam koje se djelotvorne dove uče kao lijek za otrovan ujed. Ipak, mi smo vas upitali da nas primite, a vi ste odbili da ponudite gostoprimstvo, i ja neću proučiti ove dove dok se ne nagodimo.’ Beduini su ih obradovali i obećali nagraditi sa nekoliko ovaca ako uspiju u liječenju njihovog vođe. Odmah zatim je ashab otišao u vođin šator i učio mu suru El-Fatiha, pljuckajući po njemu. Najednom, zapovjednik je povratio snagu kao da nije bio bolestan. Kada su ga ashabi napustili, zapovjednik je povratio svu svoju snagu. Pošto su beduini ispunili svoje obećanje, ashabi su rekli: ‘Podijelimo nagradu!’ Onaj ashab što je proučio rukju, odgovorio je: ‘Ne činimo ništa dok se ne vratimo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričamo mu naš slučaj.’ Kasnije, kada su došli kod njega i ispričali mu šta se desilo, on je prokomentarisao: ‘Kako ste znali da je El-Fatiha rukja? Uistinu, bili ste u pravu. Sada, podijelite ono što imate između sebe i ostavite jedan dio i meni!’“
U sunnetu Allahovog Poslanika nalazimo također mnogo argumenata koji nam ukazuju da je Allahov Poslanik preporučivao liječenje svih vrsta bolesti učenjem dove.
Imam Muslim zabilježio je da se Osman bin Ebu el-As jednom žalio Allahovom Poslaniku, na neku hroničnu bol od koje je bolovao još od ranih dana svoga prelaska na islam. Allahov Poslanik je potom rekao: ”Stavi svoju (desnu) ruku na mjesto koje te boli i moli: ‘S imenom Allaha’ (Bismillah), tri puta, a onda ponovi sedam puta:
« أَعُوذُ بِاللَّهِ وَقُدْرَتِهِ مِنْ شَرِّ مَا أَجِدُ وَأُحَاذِرُ »
(E'uzu bi ‘izzetillahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhazi)
‘Tražim utočište u moći Allahovoj i Njegovoj vrhovnoj vlasti nad svim protiv onoga što ja proživljavam i muke koja me iscrpljuje.'“
Aiša, radijallahu anha, prenijela je da kada bi se neko žalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na gnojenja, čir ili ranu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao bi pokazati vrhom kažiprsta ovako (pa je Sufjan ibn Ujejne dodirnuo prstom prašinu, a zatim ga podigao) govoreći:
« بِاسْمِ اللَّهِ تُرْبَةُ أَرْضِنَا بِرِيقَةِ بَعْضِنَا لِيُشْفَى بِهِ سَقِيمُنَا بِإِذْنِ رَبِّنَا »
‘Bismillahi, turbetu erdina, bi rikati b'adina, lijušfa bihi sekimuna bi izni rabbina.’
‘S imenom Allaha, ovo je prašina od naše zemlje, pljuvačkom nekih od nas, ozdravit će naši bolesnici – dopuštenjem našega Gospodara.’“ (Buharija i Muslim)
Pojašnjavajući ovaj hadis, imam Nevevi je rekao: ”Poslanik bi uzeo kažiprstom svoje pljuvačke, zatim bi ga stavio na zemlju, pa bi se nešto prašine zalijepilo na prst, time bi dodirnuo oboljeli dio tijela, izgovarajući prilikom potiranja spomenutu dovu.”
Odgovorio: Elvedin Pezić
