Pitanje:
Kakav je stav islama o mesu koje se uvozi iz nevjerničkih država?
Odgovor:
Meso koje dolazi od ehlul – kitabija (kršćana i Židova) u osnovi nam je dozvoljeno kao što nam je dozvoljeno i meso koje dolazi iz muslimanskih područja, iako ne znamo kako su ga zaklali i da li su spomenuli Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime prilikom klanja. Osnova je da se postupak onih koji su po njemu poznati smatra sigurnim i ispravnim, sve dok se ne uvjerimo u suprotno. Poznato je da je u Šerijatu dozvoljeno meso muslimana i ehlul – kitabija i da je postupak na koji uobičajeno kolju, u osnovi ispravan.
Dokaz za ovo nalazimo u riječima Aiše, radijallahu anha:
“Neki su ljudi rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, ljudi nam donose meso za koje ne znamo da li je zaklano s Allahovim imenom?’ ‘Spomenite vi Allaha i jedite, ‘ reče im Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.” Aiša, radijallahu anha kaže: “Ti ljudi su bili novi u islamu.”
Oslanjajući se na ovo, smatramo da je meso koje nam dolazi od ehlul – kitabija dozvoljeno (halal) i nismo obavezni pitati za njega, niti o njima istraživati.
Međutim, ako saznamo da meso, koje nam dolazi nije zaklano na ispravan način, onda nam je zabranjeno da ga jedemo.
“…i ono čemu ističe krv, pri čijem klanju se spomene Allahovo ime…”
Čovjek ne treba pretjerivati u vjeri i raspitivati se o nepotrebnim stvarima. U slučaju da mu postane jasna neispravnost postupka klanja i uvjeri se u to, obavezan je izbjegavati konzumiranje takvog mesa. Ako posumnja i ne bude siguran da li je meso zaklano na ispravan način, vratit će se na jednu od dvije stvari:
-sigurnost
-opreznost (suzdržavanje)
Ako se bude ustručavao od konzumiranja takvog mesa, nema grijeha, a i ako ga bude jeo nema grijeha. Prema tome, za meso je važno sljedeće:
1. Da znamo da je zaklano na ispravan način, pa je dozvoljeno.
2. Da zamo da je zaklano na neispravan način, pa nije dozvoljeno.
3. Da ako sumnjamo u njegovu dozvoljenost (u ispravnost klanja), tada nismo obavezni raspitivati se i istraživati kako je zaklano i da li je spomenuto Allahovo, subhanehu ve te’ala, ime pri klanju. Čak nas sunnet upućuje na to da je bolje da se ne pita i istražuje, jer kada su ashabi rekli Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Ne znamo jesu li spomenuli Allahovo ime ili ne.” On im nije rekao : “Pitajte ih da li su to uradili ili ne” , nego im je rekao: “Spomenite vi Allahovo ime i jedite.”
Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 224. str.
