Pitanje:
Na svojoj štednoj knjižici držim oročen novac. Naime, firma u kojoj radim ulaže moj novac i njoj ide šezdeset, a meni četrdeset posto zarade. Međutim, ja ne mogu raspolagati tim novcem sve do penzije. Moram li na tu ušteđevinu davati zekat?
Odgovor:
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, kad je riječ o novcu koji firma dā banci radi investiranja, a koji će vama pripasti poslije penzije, na njega niste dužni davati zekat, utoliko što vi tim novcem ne raspolažete. Kolegij islamskog prava izdao je sljedeću fetvu: “Radnik, odnosno službenik može štedjeti tako što će se od njegove plaće oduzimati dio i stavljati na raspolaganje banci, a on na tu ušteđevinu polaže pravo nakon što ode u penziju ili prekine radni odnos, odnosno onda kad, prema važećem načinu poslovanja, istekne rok štednje… Ako radnik, odnosno službenik nema pravo da raspolaže tim novcem sve dok ga ne preuzme, dat će na njega zekat na ime jedne godine” (Kararatu ve tevsijatu medžmeil-fikhil-islami, str. 267). U vezi s tim su savremeni islamski učenjaci izdali fetvu da u slučaju o kojem govorimo radnik, odnosno službenik nije dužan davati zekat na oročen novac koji štedi, jer on tim novcem ne raspolaže, a raspolaganje novcem preduvjet je obaveznosti davanja zekata na njega. (Vidjeti: Ebhasu ve e‘malun-nedvetil-hamisa, str. 504).
Drugo, kad se radi o novcu koji vi investirate u banku, na njega ste dužni davati zekat svake godine, jer je on vaša svojina, a činjenica da njime ne raspolažete ne utječe na obaveznost davanja zekata na njega, jer njime ne raspolažete svojom voljom i vlastitim izborom, niste bili prisiljeni na to da date taj novac banci. To je tako, jer postoji razlika između imetka kojim čovjek ne može raspolagati zbog nečije volje i imetka kojim ne može raspolagati svojom voljom: na prvu se kategoriju ne daje zekat, a na drugu se zekat daje. U to spada ušteđevina oročena na pet ili deset godina, već prema dogovoru s investitorom. Članovi Kolegija islamskog prava kazali su: “Vlasnici štednih knjižica, bez obzira na to radilo se o oročenoj štednji ili ne, dužni su davati zekat na ušteđevinu i zaradu ako se ispune svi preduvjeti obaveznosti davanja zekata, pa makar se novac i ne povukao s računa na insistiranje investitora ili vlasnika štedne knjižice” (Kararatu ve tevsijatu medžmeil-fikhil-islami, str. 265). Savremeni islamski učenjaci kazali su: “Vlasnik štedne knjižice koji investira u islamskim bankama dužan je davati zekat na ušteđevinu ako je ona dostigla nisab, odnosno dužan ju je pridodati drugoj imovini na koju se daje zekat (kao što su, naprimjer, novac, trgovačka roba, novac koji je posudio ljudima). U pogledu toga ne postoji razlika između štednje koja nije oročena i one koja je oročena, kao što na obaveznost davanja zekata ne utječe ni odluka da vlasnik štedne knjižice uzima samo zaradu.” (Ebhasu ve e‘malun-nedvetir-rabiati ašra, str. 465)
Kao zaključak možemo reći da ste dužni davati zekat na svoj dio ušteđevine u banci, kao i na zaradu koju ostvari banka ulažući taj novac; izračunajte koliko trebate dati zekata na to i dajte ga. A kad je riječ o novcu koji firma daje banci radi investiranja, a koji će vama pripasti tek poslije penzije, ni na njega ni na tu zaradu niste dužni davati zekat. A Svevišnji Allah najbolje zna.
islamqa.info
