PITANJE:
Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.s. dozvoljavao djeci da se na njega penju za vrijeme namaza i da li se to ubraja u njegov sunnnet? Gdje mogu doći do argumenata koji o tome govore?
ODGOVOR:
Zahvala pripada Allahu, dž.š. Buhari, Muslim i drugi su zabilježili hadis Ebu Katade, r.a., u kome on prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. držao u svom naručju, za vrijeme namaza, svoju unuku Umamu koja je bila Zejnebina kćerka. Kada je činio sedždu, spustio bi je, a kada se vraćao sa nje, ponovo bi je uzimao.
U drugoj predaji stoji: “Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s. gdje predvodi ljude u namazu, a istovremeno drži na svom ramenu Umamu bint Ebu-l-A'sa, r.a. Kada bi išao na ruku’, spustio bi je, a kada se dizao sa sedžde, ponovo bi je vraćao.”
Abdullah ibn Šeddad prenosi od svog oca da je rekao: “Jednom prilikom je izašao pred nas Allahov Poslanik, s.a.v.s. da klanja akšam ili jaciju, a sa sobom je nosio Hasana ili Husejna. Stupio je naprijed i posadio na zemlju svog unuka, a zatim donio tekbir za početak namaza i počeo klanjati. U toku namaza je jednu od sedždi oduljio više nego što je to inače činio. Moj otac je rekao: “Kada se to dogodilo, podigao sam svoju glavu sa sedžde i ugledao dječaka ne leđima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. koji je i dalje bio na sedždi. Nakon toga sam se i ja vratio na sedždu. Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s. završio sa namazom, neki ljudi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, s.a.v.s. učinio si, u toku namaza, podužu sedždu tako da smo pomislili da se nešto dogodilo ili da se desila Objava.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s. tada reče: ‘Ništa se od toga nije desilo, nego se moj sin (unuk) popeo na moja leđa, pa nisam želio da ga požurujem, dok ne zadovolji svoju želju i potrebu.'” (Nesai u Sunenu, hadis br. 1141. Vidi: Albani, Sahihun-Nesa'i, hadis br.1093.)
Šejh Abdul-Kerim El-Hudajr
