Boluje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, psuje i proklinje

Pitanje:

Imam opsesivno-kompulzivni poremećaj koji posebno dolazi do izražaja tokom namaza, ili kada sam sam. Vrsta opsesivnosti od koje bolujem očituje se u proklinjanju i psovkama. Izgovaram riječi kojima proklinjem sebe,  ili oca, ili majku. Molim vas uputite me na ispravan put, molite za mene. Neka vas Uzvišeni Allah nagradi.

Odgovor:

Hvala Allahu! Opsesivno-ompulzivna bolest je takva da se osoba koja boluje od nje treba pridržavati sljedećih stvari:

1. tražiti utočište i zaštitu kod Uzvišenog Allaha, jer On udovoljava onima koji su u nevolji ako Ga mole i otklanja od njih svako zlo. Neka bolesna osoba govori onako kao što je govorio Ejub, alejhis-selam: “‘Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!’” (el-Enbija, 83) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Allah nije dao nijednu bolest a da joj nije spustio lijek. Poznaje ga onaj ko ga poznaje, a ne zna onaj ko ne zna.“ (Bilježi Ahmed, 3727, a el-Albani ga smatra dobrim u djelu Gajetul-meram, broj 292.) Lijek i izlječenje su kod Uzvišenog Allaha, stoga budi ustrajan u dovi Uzvišenom Allahu. Iskoristi vrijeme pred zoru, jer Uzvišeni Allah se svake noći spušta na ovozemaljsko nebo, gdje ostaje do posljednje trećine noći i govori: „Ko Mi uputi dovu, Ja je primim, ko me zamoli, Ja mu podarim, a ko traži oprost, Ja mu oprostim.“ (Bilježe el-Buhari, 6321, i Muslim, 758);
2. zanemarivanje opsesija i svega onog što one iziskuju. Čovjek se treba udaljiti od njih obavljajući vjerske dužnosti i biti pokoran. U skladu s time, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio je onoga kome dođu opsesije sljedećim riječima: „Neka zatraži utočište kod Uzvišenog Allaha i neka prestane.“ (Bilježe el-Buhari, 3276, i Muslim, 134.) Ako ti se pojavi nagon da psuješ ili proklinješ, zatraži utočište od Uzvišenog Allaha od prokletog šejtana. Posveti se zikru i slavljenju Uzvišenog Boga, uči Kur'an glasno, ili razgovaraj s prijeteljem i slično;
3. često čini zikr, posebno tražiti oprost od Uzvišenog Allaha, jer opsesije dolaze od šejtana, on ima svog udjela u njima, a kad se spomene Allahovo ime, šejtan se krije, bježi i uzmiče. Uzvišeni Allah kaže: „A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.” (Fussilet, 36) Ibn Kesir, Allah mu se smilovao kaže: „Ne postoji izbavljenje od šejtanovog došaptavanja osim pomoću  traženja utočišta od Uzviešenog Allaha, Stvoritelja, Koji ima moć nad njim. A kad zatražiš utočište i zaštitu od Allaha, to je dovoljno i njegove spletke nestaju. Poslanik kad bi stupao u namaz učio je: „Euzubillahis-semiil-alimi mineneš-šejtanir-radžim min hemzihi ve nefhihi ve nefsihi.” (“Utječem se Allahu od prokletog šejtana, od njegovog došaptavanja, puhanja i njegovih spletki.“ (Bilježi Muslim, 2203) U hadis stoji: Osman b. Ebu As došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,  rekavši mu: „Allahov Poslaniče, između mene, mog namaza i učenja ispriječio se šejtan i ometa me. Poslanik mi je odgovoro: ‘To je šejtan po imenu Hanzeb. Kad ga osjetiš, prouči: “Euzu billahi…”okreni se malkice u lijevu stranu i triput pljucni, kao da pljuješ.’ Ja sam tako postupio i Allah ga je otklonio od mene.“  U savjetima koje je Jahja, alejhis-selam, uputio svojim sljedbenicima navodi se: „Naređujem vam da spominjete Allaha (zikr), jer je to kao primjer čovjeka koji bježi od neprijateljske vojske i stigne do neke čvrste tvrđave i zaštiti se od njih. Također i čovjek ne može sebe od šejtana ničim boljim zaštititi osim zikrom.” (Bilježi et-Tirmizi, 2863). El-Albani u djelu Sahihut-Tirmizi smatra da je vjerodostojan;
4. odlazak pouzdanom ljekaru, jer je opsesija bolest, kako je već prije navedeno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  kaže: „Allah nije dao nijednu bolest, a da joj nije odredio lijek, osim lijeka za starost.“ (Bilježe Ahmed, 17726, Ebu Davud, 3855, et-Tirmizi, 2038 i Ibn Madža, 3436. El-Albani ga u Ebu Davudovom Sunenu označava vjerodostojnim);
5. trebaš znati da onaj ko je iskušan ovom bolešću nije dogovoran za svoje riječi, jer nije imao namjeru da ih izgovori, imat će nagradu ako se strpi i bude računao na nagradu od Uzvišenog Allaha. Bit će nagrađen zbog preziranja opsesivnosti i izbavljenja iz nje. U skladu s time navodi se hadis u kojem stoji: „Neki ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došli su kod njega, govoreći: ‘Allahov Poslaniče, ponekad pomislimo na takve stvari da ih smatramo toliko velikim da ne možemo pričati o tome. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  upita: ‘Jeste li to već osjetili?’ Oni rekoše: ‘Da.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘To je znak iskrenog imana.'” (Bilježi Muslim, 132). Hadis prenosi Ebu Hurejra. En-Nevevi u djelu Šerhu Muslim navodi: „Smatrati takve stvari velikim, to ukazuje na iskreni iman, također takav stav zajedno sa strahom da se ne izgovore, a kamo li da se čovjek oslanja na njih biva kada je čovjek upotpunio svoje vjerovanje na iskren način, odbacivši nepovjerenje i sumnju.“

Molimo Uzvišenog Allaha da te izliječi i podari ti ozdravljenje. Allah zna najbolje!

Izvor: islamqa