Pitanje:
Imam veliki problem, ali da ne dužim: djevojka sam, nemuslimanka. Prije nekog vremena sam upoznala mladića, muslimana i zavoljela ga. Mnogo mi je govorio o islamu, na kraju sam islam zavoljela i prihvatila. Stupili smo u brak uprkos protivljenju moje porodice. Oni su me se odrekli i niko mi se ne obraća. Nakon stupanja u brak pokajala sam se, a posebno sam se kajala što sam se pokrila. Ne znam koji je uzrok kajanja, da li je to prihvatanje islama ili je hidžab, pokrivanje, ili je to pak razdvojenost od porodice, zato što ih mnogo volim. Život bez njih skoro da je nemoguć, zato trebam pomoć, jer sam umorna i osjećam da nisam u stanju podnijeti nešto više, posebno što su svi običaji koje vidim suviše udaljeni od onih koji su se prakticirali u sredini u kojoj sam živjela. Molim vas pomozite mi, jer na ovom svijetu nemam nikoga osim Allaha.
Odgovor:
Hvala Allahu!
Dozvoli nam, poštovana sestro, da na početku odgovora ispravimo konstrukciju u tvom pitanju gdje kažeš: „Ja sam nemuslimanka.“ Kažemo ti: „Ne, ovo si bila u prošlosti.“
Dakle, nekada si bila nemuslimanka, ali si zavoljela i prihvatila islam. Postala si prava muslimanka. Posjeduješ sve što imaju i muslimani, tebi pripada sve što i muslimanima. S ovakvim stavom treba otpočeti tvoj život. Na ovaj način trebaš posmatrati stvari, cijenjena sestro.
Allah ti je podario najveću blagodat koju daruje Svojim robovima. Podario ti je naklonost prema islamu i uputio te na Pravi put.
“Onome koga Allah želi uputiti, On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti, On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (El-En'am, 125)
Allah ti je otvorio oči ka Njegovom svjetlu, makon što si živjela u tami, zvolio te, zaštitio i podržao onda kada si prihvatila vjeru u kojoj si postala omiljena. Uzvišeni Allah kaže: „Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici džehennema, oni će u njemu vječno ostati.“ (El-Bekara, 257)
Već smo ti ukazali na grešku u tvojim riječima „ja sam nemuslimanka“, jer ono u čemu si odrasla u potpunosti je otklonjeno do tebe onda kada si ušla u pravu Božiju vjeru. Stoga ti kažemo da su u sličnoj situaciji bili ashabi poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno, općenito, sljedbenici drugih poslanika, alejhimis-selam. Rođeni su u sredini u kojoj se nijekalo postojanje Uzvišenog Allaha, slijedilo se višeboštvo, a potom im je Allah Svojim svjetlom obasjao srca, Svojom vjerom ih je upotpunio, tako da su rođeni iznova, postavši najbolji ljudi, predvodnici upute i razboritosti.
Svi oni su doživjeli teško i svirepo iskustvo; njihov narod i njihovi najbliži su ih mučili, bojkotirali, progonili, psovali, tukli, čak protjerivali iz njihove sredine, ubijali ih na najgnusniji način u cilju da ih odvrate od njihove vjere. Stoga, poslušaj riječi koje prenosi Habbab b. el-Ert, neka je Allah njime zadovoljan, jedan od omalovažavanih i mučenih ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: „Požalili smo se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio naslonjen na svoj ogrtač u hladu Kabe. Rekli smo: ‘Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha, zar nećeš uputiti dovu za nas?’ A on reče: ‘Prije vas se dešavalo da uhvate čovjeka kome iskopaju rupu u zemlji i bace ga u nju, a potom mu na glavu stave testeru i prepolove je, a željeznim češljem mu odvajaju meso od kostiju, ali to ga ne bi odvratilo od vjere, Tako mi Allaha, ova vjera će se upotpuniti tako da će čovjek jahati od Sane do Hadramevta, bojeći se samo Allaha i strahujući od vuka za svoje stado, ali ste vi nestrpljivi.'“ (Bilježi Buhari, 6544.)
Ovakvi su bili iskreni sljedbenici svih poslanika.
„A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali – a Allah izdržljive voli -i samo su govorili: ‘Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!’” (Alu-Imran, 146-147)
Ovo je Božiji zakon prema istinskim i vjernim robovima; u svakom pogledu su patili kako bi se testirao i razlikovao onaj ko je iskren od lažljivca, a vjernik od munafika.
Uzvišeni Allah kaže: „Elif-Lam-Mim.
“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni?
A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.“ (El-Ankebut, 1-3)
Također, Uzvišeni Allah kaže: “Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha’, a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: ‘Bili smo uz vas!’ A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim? Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični.“ (El-Ankebut, 10-11)
Nemoj misliti, poštovana sestro, da su ovi iskreni i strpljivi vjernici bili samo muškarci. Ne, bilo je tu i vjernica, iskrenih, strpljivih, onih koje su bile izložene najtežem iskušenju i najgnusnijim mučenjima, ali to im je bilo lakše i prihvatljivije nego da se vrate u nevjerstvo nakon što su pristupile iskrenoj vjeri.
Bio je neki vladar, tlačitelj, silnik i nevjernik čiji je narod vjerovao. Među njima se proširila ispravna vjera. I šta je učinio? Odlučio je sve vjernike spaliti!!!
Kralj je naredio da se iskopaju rovovi pored puta i da se napune vatrom, a onda je rekao da onog ko se ne odrekne svoje vjere bace u vatru! Tako su i učinili. Kad je na red došla jedna žena vjernica, zastala je na trenutak bojeći se da ne padne u vatru sa svojom bebom. U tom trenutku dijete je progovorilo: ”Strpi se, majko, ti slijediš istinu.” (Muslim, 7703)
Ova žena gotovo da je poklekla, želeći se preispitati iz samilosti i sažaljenja prema svom djetetu. Tada joj se uz Božiju pomoć obratilo dijete, iako je bilo dojenče. Također, Isa, alejhis-selam, progovorio je u kolijevci kako bi svoju majku potpomogao na istini i svjetlu islama.
Čak i da je spaljena ovozemaljskom vatrom, koja se to vatra može mjeriti s vatrom kojom će se mučiti nevjernici!?
Sumejju, majku Imrana b. Jasira, neka je Allah zadovoljan njime, Ebu Džehl ubadao je svojim kopljem u srce, sve dok nije izdahnula. Ona je ujedno i prvi šehid u islamu. (Preneseno iz djela “Sijeru e'lamin-nubela”, 1/409.)
Mnogo toga desilo se ovim iskrenim vjernicama; izgubile su porodicu, muža, dijete, ali se nisu pokajale niti su bile slabe u Božijoj vjeri. Napustile su ovaj svijet, tražeći okrilje Uzvišenog Allaha, nisu se kajale zbog gubitka koji su pretrpjele, jer su računale na Allahovu nagradu.
Uzvišeni Allah kaže: „Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, i Indžilu, i Kur’anu – a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.“ (Et-Tevba, 111)
Stoga je Uzvišeni Allah naredio da se one pomognu i zaštite kako se ne bi vratile u nevjerstvo.
O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih, a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima dajte ono što su potrošili. Nije vam grijeh da se njima ženite kad im vjenčane darove njihove date. U braku mnogoboškinje ne zadržavajte! Tražite ono što ste potrošili, a neka i one traže ono što su potrošili! To je Allahov sud, On sudi među vama – a Allah sve zna i mudar je. (El-Mumtehina, 10)
Tvoja nova vjera ti ne zabranjuje da prekineš kontakt s porodicom, da se moliš za njih i lijepo postupaš prema njima. Ali, uvjet je da čuvaš svoju vjeru, da te njihova situacija ne oslabi i poljulja ti vjerovanje u srcu.
Ako si pod pritiskom zbog njihovog stava i njihove ljutnje zato što si prigrlila novu vjeru pa te tjera da se preispitaš, ne bi trebalo da imaš problema u odabiru, jer je vrlo jasno, bez ikakvog dvoumljenja, da ti je vjera preča od onoga što ti se nameće u grudima. Ovo smo naučili od naših iskrenih prethodnika.
“Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni s onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!’, ali nisu riječi Ibrahimove ocu svome: ‘Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti.’ – Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti.
Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje i oprosti nam, Gospodaru naš! Ti si, zaista, Silni i Mudri!
Oni su vama divan uzor – onima koji žele Allaha i onaj svijet. A onaj koji leđa okrene – pa, Allah, zaista, nije ni o kome ovisan i On je jedini hvale dostojan!” (El-Mumtehina, 4-6)
Poštovana sestro, ako izgubiš Allahovu naklonost, kakva je to vrijednost koju priželjkuješ od ovog svijeta i od drugih ljudi.
Ali, ako si na dobitku time što si privržena Uzvišenom Allahu onda ti neće štetiti ono što si propustila na ovom svijetu. Ko u ime Allaha ostavi nešto, On će mu to nadomjestiti onim što je za njega bolje.
Onaj koga Allah zavoli usadi mu ljubav i naklonost drugih ljudi.
“One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.” (Merjem, 96)
Dakle, usadit će u srcima drugih ljudi naklonost prema Njemu.
Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kad Allah zavoli nekog Svog roba pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti’, i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: ‘Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi’, i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje.“ (Bilježi Muslim)
Poštovana sestro, tvoja tuga i kajanje dolaze od šejtana, Iblisa, koji te želi oslabiti u tvojoj novoj vjeri i odvrati te od ispravnog puta. Zato, poštovana sestro, budi na oprezu!
“Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!” (Mudžadela, 10)
Moraš se izbaviti iz situacije u kojoj si se našla, pouzdaj se u Uzvišenog Boga i u svoju vjeru.
“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.” (Alu-Imran, 139)
Budi predana u pokornosti i izvršavanju vjerskih dužnosti, često veličaj Allaha čineći zikr, uči Kur'an, jer to je najbolji način da se postigne potpuna smirenost.
“One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-Ra'd, 28)
Ako si u mogućnosti otputovati sa svojim mužem na hadž ili umru, nadamo se da bi to bilo vrlo korisno po tebe.
Neka te Uzvišeni Allah učvrsti i podari ti širokogrudnost prema vjeri i uputi koju si prihvatila.
Allah zna najbolje!
islamqa
