Pitanje:
Selam alejkum! Duži niz godina imam problema sa svojim roditeljima vezano za hidžab. Pokušavala sam čak sa pokrivanjem bez njihovog pristanka, ali su oni na kraju uvijek odnosili pobjedu i različitim presijama postigli da se otkrijem. Znam za još puno ovakvih slučajeva što djevojaka što žena koje su bile / jesu u sličnim situacijama. Razmišljam o tome da se zaposlim i onda jednostavno odselim od svojih, tj. nađem si stan i pokrijem se. Problem je taj što bih takvim postupkom otežala narušeno zdravlje svojih roditelja, a ne znam imam li snage da takvo što podnesem. Da li bih smjela uraditi takvo što?
Drugo rješenje koje mi pada na pamet jeste udaja. Problem je što braća ne žele djevojke bez hidžaba jer im je njihov iman upitan, moguće da u tome imaju i pravo. Osim toga, čak i kad bih našla kakvog mladića koji bi pristao da se tek po vjenčanju pokrijem, ne bih imala dozvolu od svojih da se udam, pogotovo ako bi mladić bio od onih koji se pridržavaju islamskih propisa, jer bi mu odmah zamjerili na bradi, potkraćenim nogavicama itd.
Dakle, problem mi je da se odmah pokrijem jer je čak obično oblačenje suknje tretirano kao vehabijsko od strane moje porodice i kad s tim imam velikih problema, mogu samo zamisliti šta bi bilo da još stavim mahramu.
Što se tiče samog hidžaba, zanima me da li je obavezno nositi džilbab i mogu li se npr. nositi pantalone preko kojih je tunika dužine do ispod koljena. Može li se nositi mahrama bijele boje? Čula sam da jedan brat zahtijeva od svoje žene koja nosi nikab da nosi isključivo crnu mahramu, ne dozvoljava čak ni tamnosmeđu. Nije li to pretjerivanje? Ima li on pravo na to?
Odgovor:
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Na ovakva pitanja koja nam pristižu sigurno je najteže dati odgovore. Spomenuti određeni šerijatski propis i potkrijepiti ga šerijatskim argumentima je jedno, a njegova primjena u ovako složenim situacijama je nešto sasvim drugo. Iz navedenog pitanja dâ se zaključiti da ti je propis islamskog odijevanja za punoljetnu muslimanku vrlo dobro poznat, i što je još bitnije, imaš veliku želju da ga i praktično primijeniš.
Prepreka na putu ka hidžabu su tvoji roditelji. Ništa novo, jer hiljade muslimanki u svijetu prolaze kroz slične probleme, ali i pored toga, sve je to tako teško i bolno. Svakome je njegov belaj najveći. Stojiš sama i nezaštićena na raskrsnici između dvije vatre, a jednim putem sigurno moraš krenuti. Na jednoj strani je tvoj Gospodar, Stvoritelj cijelog kosmosa koji od tebe traži hidžab, a na drugoj su tvoji roditelji, koje voliš i koji te osjećaju komadićem svojih tijela. Oni ti sigurno žele najbolje, a tvoju odluku o hidžabu tumače kao nečije “trovanje uma” i kako te je neko “zaveo” i, Bože sačuvaj, odveo u sektaše.
Kada bi samo znali da su oni ti koji su definitivno zavedeni, jer ti staju na put ka pokornosti tvome i njihovom Gospodaru! Zavedeni od strane šejtana u džinskom i insanskom obliku koji su se u velikom broju danas nakotili. Ti si ipak odlučila da se pokoriš Onome koji je vjernicima uvijek na prvom mjestu, jer kako reče Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem:
“Nema pokornosti stvorenjima ako će ta pokornost odvesti u nepokornost Stvoritelju”. Čestitamo ti na odluci, ali izgleda da još uvijek nisi u stanju da tu odluku sprovedeš u djelo. Sigurni smo da ti nisi krivac tome, jer si dala sve od sebe. To zna i tvoj Uzvišeni Gospodar. Ipak su tvoji roditelji “uvijek odnosili pobjedu”, ali, inšallah, nisu dobili rat. Iz tog vašeg “ratovanja” sigurno ćeš ti izaći kao pobjednik. Allah samo zna koje si sve pritiske i ucjene doživjela od strane svojih “brižnih” roditelja, pa ti pored sabura možemo savjetovati i sljedeće:
Nema smisla da se svako malo vremena pokriješ, a onda te roditelji natjeraju da se otkriješ. Trebaš sačekati trenutak kada ćeš biti dovoljno samostalna i snažna da više ne mogu utjecati na tvoju odluku. To vrijeme je uz Allahovu pomoć blizu. Čime da se boriš sama i nezaštićena? Iako si to sto puta čula, i od nas ćeš čuti opet: ibadetom svake vrste i iskrenom dovom čije strijele svoj cilj uvijek pogađaju ako je luk dovoljno snažan i ako ih odapneš dovoljan broj puta. Imam Šafija je kazao:
Zar dovu zanemaruješ i želiš je potcijeniti?
A nisi ni svjesna šta je ona u stanju učiniti.
Ona je poput strijela u noći, koje neće promašiti
Ima svoj termin, a svakom terminu će rok isteći.
Bogobojaznost koja te tjera da se boriš za hidžab i to s “neprijateljima” koje ne želiš povrijediti, sigurno će ti biti ključni faktor na tvom putu do konačnog izlaza. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja:
“Onaj ko se Allaha bude bojao, On će mu izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada…” (Talak, 2-3)
Što se tiče udaje, kako i sama kažeš, ona bi mogla biti lijepo rješenje jer bi na takav način postala samostalna i u mužu bi imala lijep oslonac i podršku. Opet s pitanjem udaje dolaze i novi problemi, kao što su pitanje mahrema, roditeljskog negodovanja itd. Ono što bi svakako trebala što više i češće činiti jesu stalni razgovori s tvojim roditeljima na tu temu. Podrazumijeva se da ćeš se maksimalno truditi da im činiš svaku vrstu dobročinstva i usluga koje nisu u suprotnosti s onim što je Allah naredio (odnosno zabranio), i tako ćeš uz Allahovu pomoć postepeno slabiti njihov otpor i averziju prema islamskim propisima. Tvoja opaska “da je braći iman nepokrivenih sestara upitan”, nije na mjestu ako se uzme u obzir tvoja situacija ili situacija muslimanki koje su u istom problemu kao i ti. Ako i ima takvih, njihovo mišljenje te ne treba plaho interesirati, jer oni sigurno ne znaju baš najbolje sabirati i oduzimati po šerijatskoj računici. Stvar je u tome što još nije naišao “suđeni”. I po ovom pitanju moli Allaha za najbolje rješenje.
Iz iskustva znamo da mnogi roditelji u početku negoduju zbog brade ili famoznih nogavica, ali s vremenom zeta prihvate kao člana svoje obitelji. Iako ima jako jogunastih ljudi koji godinama ne popuštaju, ipak su takvi slučajevi rijetki, a lijepo ponašanje kćerke i zeta, njihov skladan brak i sređen život, često odigraju ključnu ulogu u roditeljskom prihvatanju činjeničnog stanja.
Ono u čemu se trenutno roditeljima nikako ne bi smjela pokoriti jeste njihovo zabranjivanje da se makar “pristojno” (nošenje duge i široke odjeće) oblačiš. Njihovo tumačenje duge suknje kao nečeg “vehabijskog” je stvar na koju se uopće ne trebaš osvrtati. Sigurno si im do sada dokazala kako te, ako ti već zabranjuju mahramu, ne mogu natjerati da se oblačiš razvratno.
Nismo sigurni šta podrazumijevaš pod terminima “hidžab i “džilbab”, ali vjerovatno misliš na pokrivanje, odnosno ne pokrivanje lica. Ono oko čega ne postoji spor kod islamskih učenjaka jeste da je punoljetnoj muslimanki obaveza da pokrije cijelo tijelo osim lica i šaka. Što se tiče pokrivanja lica, oko toga postoje poznate rasprave koje možeš pronaći u mnogim knjigama ili na internetskim stranicama islamskog sadržaja, što tebe sada trenutno ne bi puno trebalo interesirati, jer ti još uvijek deveraš i s običnom mahramom.
Ženi je dozvoljeno nositi pantalone-hlače, pod uvjetom da “preko hlača” nosi dugi jednodijelni hidžab, koji će pokrivati cijelo tijelo, sve do obuće. Nositi tuniku samo do koljena, a ispod imati hlače vrlo je upitno, iako je takav način odijevanja izrazito proširen među muslimankama današnjice. Kada je tunika do koljena, nije veliki problem da se spusti i do ispod članka, kako bi to bio pravi šerijatski hidžab.
(Naravno, ako se radi o tvom slučaju, kada te neko silom tjera da se otkriješ ili da nosiš razvratnu odjeću, onda je takav način odijevanja (tunika i hlače) u tvome slučaju dozvoljen jer je riječ o daruri – nuždi i ti nemaš drugog izbora, a Allah najbolje zna.)
Dozvoljeno je nositi mahramu bijele boje, naravno ukoliko nije prozirna. Iako je crna boja bila boja odjeće mnogih ashabijki i žena iz prvih generacija muslimana, ograničiti (dozvoljenost) ženske odjeće samo na crnu je fatalna greška, a možda možemo reći i novotarija. To jeste pretjerivanje (smatrati da je muslimanki dozvoljeno nositi samo i isključivo odjeću crne boje) i onaj ko ima takvo mišljenje sigurno je slabo upućen u vjerske propise. Postoje mnoge vjerodostojne predaje da su žene iz prvih generacija nosile i drugu boju odjeće osim crne, i to im niko nije osporavao.
(Vidjeti: Albani, Džilbabul-mer’etil-muslime, str. 122-123)
Nije ni potrebno napominjati da nošenje izrazito upadljivih boja nije dozvoljeno.
Musliman koji od svoje supruge zahtijeva da nosi isključivo crnu boju, iako ima pravo na to (jer od nje ne zahtijeva ono što nije u skladu sa šerijatskim propisima, a ženi je obaveza da u tom slučaju posluša svog supruga), ipak možda opterećuje suprugu onim čime je nije zadužio njen Gospodar. Kako smo spomenuli, dozvoljeno je nositi i druge boje, pogotovo one tamnije koje će ponekad čak izazivati manje pozornosti i pogleda od odjeće crne boje, što i jeste jedna od svrha šerijatskog pokrivanja (da nije upadljiv).
Ne smatramo da ćemo ti ovim savjetima riješiti sve tvoje probleme, ali se iskreno nadamo da ćemo ih makar malo ublažiti. Znaj da neko s tobom suosjeća i moli Allaha da ti što prije podari najljepše rješenje. Uz Allahovu pomoć, možda i nije tako daleko vrijeme kada ćeš, ako Bog da, sa svojim hairli mužem i djecom, pokrivena, sretna i zadovoljna, posjećivati svoje roditelje koji će se, oduševljeni tvojom srećom, igrati s unucima, te stidljivo i pokajnički izbjegavati da govore o onim davno prohujalim danima kada su ti nepravedno branili da se pokoriš volji svoga Stvoritelja. Tvoj Gospodar je s tobom, a tvoja braća i sestre u islamu mole Ga da ti pomogne. Rješenje strpljivo čekaj. Ono je sigurno blizu.
Odgovorio: Amir Durmić
