Pitanje:
Kako je stvoren Isa, alejhis-selam?
Odgovor:
Uzvišeni Allah naredio je Džibrilu, alejhis-selam, da u Merjemin otvor haljine iza vrata udahne dah i dah je sišao i, Allahovom, dž. š., dozvolom, dospio do maternice gdje je On od njega stvorio dušu i život. Allah, dž. š., objasnio je početak stvaranja Isaa, alejhis-selam, u sljedećem ajetu: “A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.” (El-Enbija, 91) Zatim je Allah, dž. š., objasnio da je udahnuće stiglo do maternice: “I Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život …” (Et-Tahrim, 12)
Sljedeće riječi Uzvišenog Allaha upućuju na to da je Džibril, alejhis-selam, bio taj koji je udahnuo, a on ništa ne čini bez dozvole i naredbe svog Stvoritelja: “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga”, reče on, “ da ti poklonim dječaka čista!” (Merjem, 19)
Neki mufessiri (tumači Kur’ana) pisali su o periodu Merjemine trudnoće, pa kažu da je on trajao nekoliko trenutaka. Kur’anski i sunnetski tekstovi ne bave se ovim problemom, tako da nije jasno koliko je, zapravo, vremenski trajao taj period. Ako bismo prihvatili ovo njihovo mišljenje kao vjerodostojno, onda bi to bilo čudo i znak samo po sebi, tako da njeni savremenici mogu prihvatiti činjenicu da to nije bila uobičajena trudnoća na koju su žene prirodno predodređene, pa je poslije toga ne mogu optužiti za zinaluk (nemoralan čin), kao što su to rekli: “O, Merjema”, rekoše oni, “učinila si nešto nečuveno!” (Merjem, 27)
U narednim redovima navest ćemo stavove Ibn Kesira i Šenkitija, dvojice istaknutih mufessira koji pojašnjavaju ovu problematiku.
Ibn Kesir u svome Tefsiru kaže: “Mufessiri su se razišli u pogledu vremenskog perioda Merjemine trudnoće. Većina učenjaka smatra da je period trudnoće bio devet mjeseci… Od Ibn Džurejdža se prenosi da je rekao: ‘Obavijestio me je Mugira b. Utba b. Abdullah Sekafi kako je čuo Ibn Abbasa, r. a., kako, na pitanje o periodu trudnoće Merjeme, odgovara: ‘To je trajalo onoliko koliko je bilo dovoljno da zanese i rodi.’ Ovo je neobično i čudno mišljenje, kao da je uzeto iz vanjskog smisla riječi Uzvišenog Allaha: ‘I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. – Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!’ – uzviknu ona.’ (Merjem, 22–23)
Veznik fa koji je upotrijebljen u ovom ajetu, iako, u ovom slučaju, ima značenje tada, potom, nakon toga, iza, ipak to se značenje treba shvatiti shodno drugim okolnostima, kao što Uzvišeni Allah kaže: ‘Mi smo, zaista, čovjeka od zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli…’ (El-Mu’minun, 12–14) Veznik fa koji je upotrijebljen i u ovom ajetu ima isto značenje, ali taj slijed nije istovremen. Buhari i Muslim u svojim Sahihima prenose da se između svaka dva razdoblja koja su spomenuta u prethodnom ajetu, nalazi period od četrdeset dana.” (Buhari, br. 3208; Muslim, br. 2643)
Allah, dž. š., kaže: ‘Zar ne vidiš da Allah s neba spušta kišu od koje zemlja zazeleni?’ (El-Hadždž, 63)
Preovladavajuće mišljenje, a Allah, dž. š., sve može, jeste da je Merjem nosila Isaa, alejhis-selam, isti period koji inače žene provedu u nošenju svoga djeteta.
Kada je Merjem osjetila i od svog naroda primijetila optužbe i sumnje, povukla se na udaljeno mjesto kako bi bila van domašaja njihovih pogleda… Povukla se od ljudi i uzela jedan zastor da se od njih zakloni, kako je niko ne bi vidio, niti bi ona koga vidjela.” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/ 122)
Šejh Šinkiti kaže sljedeće: “Mišljenja učenjaka u pogledu dužine Merjemine trudnoće, prije nego što je Isaa donijela na ovaj svijet, nećemo spominjati zbog nepostojanja bilo kakvog argumenta koji bi podržao neko od tih mišljenja. Najjače mišljenje jeste da je period njene trudnoće identičan trudnoći drugih žena, iako je sam čin stvaranja Isaa, alejhis-selam, bio mudžiza i neuobičajen. Allah, dž. š., najbolje zna!” (Advaul-bejan, 4/264)
Neke neznalice, uzimajući kao argument riječi Uzvišenog Allaha: “…u njoj život udahnusmo…” (El-Anbija, 91), “… i u nj udahnem dušu…” (El-Hidžr, 29), tvrde da je Isa, alejhis-selam, dio Božanskog Duha!
Imam Ibn Kajjim, r. a., objašnjavajući neispravnost ovoga argumenta, navodi sljedeće: “Što se tiče njihovog argumenta i riječi Allaha, dž. š.: ‘… i u nj udahnem dušu …’, i pripisivanja te duše Allahu, dž. š., moramo znati da odrednice koje se dodaju Allahu, dž. š., dijelimo na dvije vrste:
- Atributi koji ne mogu opstojati sami po sebi, kao što su znanje, moć i snaga, govor, sluh, vid… Odrednica u ovom slučaju znači dodavanje atributa imenu koje ima taj atribut. Allahovo, dž. š., znanje, govor, volja, moć i život Njegovi su atributi koji nisu stvoreni, a tako je i sa Njegovim licem i rukom.
- Vezivanje uz Allaha stvari odvojenih od Njega, kao što su kuća, deva, rob, Poslanik, duša i sl. Odrednica u ovom slučaju znači dodavanje stvorenog njegovom Stvoritelju. Ove odrednice ukazuju na ekskluzivnost i počast sa kojom se određeno ime odlikuje i izdvaja od drugih, kao što je Allahova, dž. š., kuća (Kaba, džamija), iako su sve kuće u Njegovom posjedu. Isti je slučaj i sa Allahovom, dž. š., devom (koja se spominje u Kur’anu), iako su sve deve u Njegovom posjedu i Njegova stvorenja. Ovo vezivanje za Njega (za Njegov uluhijjet – božanstvenost) ukazuje na Njegovu ljubav prema dotičnoj stvari, na počast i posebnost, za razliku od uopćenog pripisivanja Njemu (Njegovom rububijjetu – gospodarstvenosti) koje ukazuje na Njegovo stvaranje dotične stvari. Uopćeno pripisivanje ukazuje na stvaranje, a posebno ukazuje na odabir i davanje prednosti. Allah, dž. š., stvara šta hoće i On odabire od onoga što stvara, kao što Allah, dž. š., kaže: “Gospodar tvoj stvara šta hoće i On odabire…” (El-Kasas, 68)
Pripisivanje duše Allahu, dž. š., u ovom je slučaju posebno, a ne općenito ili iz domena pripisivanja atributa. Dobro razmotri ovaj momenat, pošto će te, u slučaju da ga pravilno shvatiš, sačuvati od mnogih zabluda u koje su mnogi ljudi zapali!” (Više vidjeti u djelu Er-Ruh, 154–155)
Zaključak
Opis Isaa, alejhis-selam, u kojem se navodi da je on ruhullah (Allahov ruh), smatra se posebnošću i počasti koju je zaslužio Isa, alejhis-selam. Ovo pripisivanje riječi ruh (duša) Allahovom, dž. š., imenu ne potpada pod pripisivanje atributa imenu koje ga ima, kao što je Allahova, dž. š., ruka, Allahovo, dž. š., lice, nego potpada pod kategoriju pripisivanja stvorenja njegovom Stvoritelju. Tako se Kaba opisuje da je Allahova, dž. š., kuća, a takav je slučaj i sa mudžizom koja je data Salihu, alejhis-selam, koja je nazvana Allahovom, dž. š., devom. Allah, dž.š., najbolje zna!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 71.
