Pitanje:
U slučaju da nemamo obične, pitke vode, da li abdest možemo uzeti mineralnom (gaziranom) vodom ili vodom iz bare?
Odgovor:
Abdest se može uzeti mineralnom vodom, kao i vodom iz bare, pod uvjetom da voda nije promijenila ukus, miris i boju.
Muhammed b. Muhammed el-Muhtar el-Šenkiti kaže: “Svaki musliman mora poznavati propise vezane za vrste voda, jer je namaz neispravan izuzev ako se koristi ispravna voda, nakon što će biti čisto tijelo, odijelo i mjesto gdje će se klanjati. Postoje vode kojima nam je Allah, dž.š., dozvolio da se čistimo, a ima i onih kojima nam nije dozvoljeno čistiti se, stoga svaki mukellef – punoljetni i razumni musliman, mora znati koja je voda dozvoljena za abdest i kupanje, i kojom je vodom neispravno uzimati abdest ili kupati se.
Shodno rečenom, veoma je bitno poznavati ovo poglavlje fikha, odnosno poznavanje vrsta voda, kako bismo na osnovu toga govorili o propisima vezanim za svaku od njih. Islamski učenjaci (džumhur) dijele vode na tri vrste:
voda koja je čisteća (tahur),
voda koja je čista (tahir),
voda koja je nečista (nedžis).
Pitanje: Koji je razlog ovakve podjele voda?
Odgovor: Voda se može naći u dva stanja:
Stanje u kojem se voda nalazi u svom prirodnom obliku, poput vode iz potoka, bunara itd., sve što pada sa nebesa ili teče zemljom, ono se nalazi u svom prirodnom stanju, kao i ono što izvire iz zemlje. Allah, dž.š., kaže: ‘Sa neba vam čisteću vodu spuštamo (ma’en tahura)!’ (El-Furkan, 48)
Voda u koju je čovjek stavio nešto što ju je izvelo iz prirodnog stanja, ili je vjetar ubacio nešto u vodu što joj je promijenilo prirodno stanje, a to nešto može biti čisto ili nečisto.
Tako, ako se u vodi našlo nešto što je čisto, poput humusa – leblebija, za‘aferana – šafrana – to postaje šafranska voda ili leblebijska voda itd. Ona se naziva čistom vodom (tahir), jer je prešla iz svog prirodnog stanja u novo stanje u kojem ju Allah, dž.š., nije stvorio, tako da je voda poprimila boju, ukus i miris šafrana (ruže, npr.), pa ako bi neko rekao: ‘Ova voda je čisteća (tahur)’, ne bismo mu vjerovali, jer je čisteće ono što je ostalo u svom prirodnom stanju – a ovakva voda nije u svom prirodnom stanju, jer je promijenjena čistom materijom.
Druga promjena nastaje zbog dodira vode sa nečistom materijom, poput posude sa vodom u koju se pomokrilo dijete, ili je upala neka nečistoća u vodu, pa su se boja ili miris vode promijenili shodno boji ili mirisu nečistoće. Tada voda postaje nečistom.
Stoga, postoje tri vrste voda:
-voda koja se nalazi u prirodnom stanju,
-voda koja je promijenila svoje prirodno stanje – ako je čista materija u pitanju, onda je voda čista, a ako je nečista materija u pitanju, onda je voda nečista.
Čisteća voda je ona koja se nalazi u svom prirodnom stanju, poput bunarske vode. Allah, dž.š., kaže: ‘Vodu smo pohranili u Zemlji, a u stanju smo da učinimo i da nestane!’ (El-Mu’minun, 18) Allah, dž.š., sa neba spušta vodu na Zemlju, pa kada izvire iz zemlje – izvire čista u svom prirodnom stanju, nebitno da li je u pitanju bunar ili izvor, ili rijeka ili kišnica.” (Vidjeti: Šerhu Zadil-mustaknea, 3/4)
Dakle, shodno navedenom, može se zaključiti da se za uzimanje abdesta i gusula, i za sve ostale vrste čišćenja, mogu koristiti:
-kiša, snijeg, morska voda, bunarska voda, izvorska voda, mineralna voda,
-voda koja je preostala iza čovjeka ili životinje, koji su pili iz posude, izuzev psa i svinje,
-voda u koju je upalo nešto čisto što joj nije promijenilo boju, ukus i miris, poput malo brašna ili sapuna,
-velika voda, poput rijeke, bunara, mora, u koju je upalo malo nečistoće, koja joj nije promijenila boju, ukus ili miris –.
Čovjek se neće čistiti sa:
-vodom koja se pomiješala sa nečim čistim (ružina voda) što joj je promijenilo boju, ukus i miris,
-vodom koja se pomiješala sa nečim nečistim, što joj je promijenilo boju, ukus i miris, i
-vodom koju su lokali pas i svinja. A Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha