Pitanje:
Čovjek u nekim situacijama, kada učini kakav ibadet ili dobro djelo, osjeti samodopadanje ili čak dvoličnost, pa se plaši da to ne bude uzrokom poništavanja njegovih dobrih djela. Koji je vaš savjet o ovom pitanju?
Odgovor:
Ako čovjek osjeti samodopadanje i umišljenost nakon činjenja dobrog djela ili se bude plašio licemjerstva, neka se bori protiv tog osjećaja i neka ga pokuša odagnati od sebe. Pored toga, treba zatražiti zaštitu kod Uzvišenog Allaha sljedećim riječima, koje se navode u vjerodostojnoj predaji od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Bože moj, zaštiti me da širk ne učinim prema Tebi svjesno, i molim Te da mi oprostiš za ono što počinim nesvjesno!”
Što se tiče ovog osjećaja, on spopada svakog čovjeka, ali ono što je u njegovom domenu moći jeste da se sjeti iskrenog odnosa prema Allahu, dž. š., i da zatraži oprost za učinjeni grijeh. Treba se prisjetiti da nema pomoći niti moći mimo Allaha, dž. š., jer da ga Allah, dž. š., nije pomogao da učini to dobro djelo, on ne bi bio u stanju ni učiniti ga. Hvala pripada Uzvišenom Allahu i na početku i na kraju!
Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Muazu b. Džebelu: “O Muaze, ja te, tako mi Allaha, dž. š., volim! Savjetujem ti, Muaze, da nakon svakog namaza kažeš: ‘Bože moj, pomozi mi da istrajem u sjećanju na Tebe, u zahvalnosti Tebi, te u pokornosti Tebi!’” (Hadis je vjerodostojan, a prenose ga Ahmed, Ebu Davud, Nesai i drugi)
S druge strane, ni u kojem se slučaju ne smije ostaviti činjenje nekog dobrog djela iz straha od licemjerstva! To je samo šejtanova strategija kako bi čovjeka odvratio od činjenja onoga što Uzvišeni Allah voli i s čime je zadovoljan. Sama radost zbog učinjenog dobrog djela ne dolazi u koliziju sa iskrenim odnosom prema Allahu, dž. š., i imanom. Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju’” (Junus, 58), tj. ako se postignu uputa i iman, učini dobro i nastupi milost koja je rezultat tog dobra, onda, naravno, dolaze radost i uspjeh. To je razlog zbog kojeg je Uzvišeni Allah naredio da se čovjek raduje tim blagodatima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu kaže: “Ako se budeš radovao svojim dobrim djelima, a žalostio se zbog učinjenih grijeha, znaj da si u tom slučaju mu’min!” (Hadis je vjerodostojan, a prenose ga Ahmed, Ibn Hibban i drugi od Ebu Umame)
Isto tako, ako bi neko pohvalio čovjeka i njegovo dobro djelo, to može značiti da ga je Uzvišeni Allah obradovao radosnom viješću još na ovom svijetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom bio upitan: “Šta kažeš za čovjeka kojeg ljudi stanu hvaliti nakon što uradi neko dobro djelo?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “To vjerniku predstavlja ovodunjalučku radosnu vijest.” (Hadis prenosi imam Muslim u Sahihu od Ebu Hurejre, r. a.)
To je znak da je Allah, dž. š., zadovoljan njime i da ga je zavolio, te je učinio da ga i ljudi vole. Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari ispravan nijet i dobra djela! (Preuzeto iz: Muhammed el-Mahmud en-Nedždi, Mesail ve resail, str. 21)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 132.
