Pitanje:
Kakav je stav islama prema onome ko potvori Aišu, r. a.?
Odgovor:
Aiša, r. a., i druge majke svih vjernika, r. a., općenito spadaju u kategoriju ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki tekst ili argument koji strogo zabranjuje napad i psovanje ashaba obuhvata i podrazumijeva i Aišu, r. a. Jedan od tih dokaza jeste i sljedeći hadis:
Ebu Seid el-Hudri, r. a., kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne vrijeđajte i ne grdite moje ashabe! Kada bi neko od vas udijelio koliko je Uhud zlata, ne bi dostigao nagradu jednog od njih za koju je on udijelio pregršt ili pola od toga! (Buhari, br. 3379)
Cjelokupna ehli-sunnetska ulema donijela je konsenzus o pitanju klevetanja i kaljanja časti Aiše, r. a, nakon što ju je Uzvišeni Allah proglasio nevinom u Svojoj Knjizi. Počinitelja toga čina smatraju kafirom koji negira ono što je Allah, dž. š., spomenuo u suri En-Nur, a vezano za njenu potpunu nevinost i nedužnost.
Ibn Hazm svojim lancem prenosilaca prenosi od Hišama b. Ammara da je kazao: “Čuo sam Malika b. Enesa, r. a., da kaže: ‘Ko bude vrijeđao i grdio Ebu Bekra i Omera, r. a., snosi sankciju bičevanja, a onaj ko to bude činio Aiši, r. a., bit će za kaznu ubijen!’ ‘Zašto se počinilac grijeha ubija u ovom drugom slučaju?’, upitaše ashabi. ‘Zato što Uzvišeni Allah o pitanju Aiše, r. a., kaže: ‘Allah vam naređuje da više nikad takvo nešto ne ponovite, ako ste vjernici.’” (En-Nur, 17)
Malik, r. a., kaže: “Ko optuži Aišu, r. a., suprotstavio se Kur’anu, a ko proturječi Kur’anu, zaslužuje smrtnu presudu!”
Ibn Hazm kaže: “Stav Malika, r. a., o ovom pitanju sasvim je ispravan, pošto je takav prijestup otvoreno otpadništvo od vjere i iznošenje laži na Allaha, dž. š., nakon što je On decidno objavio njenu nevinost.”
Ebu Bekr b. El-Arebi kaže: “Lažovi su potvorili čednu Aišu, r. a., da je počinila nemoralno djelo, pa ju je Uzvišeni Allah proglasio nevinom. Svaki onaj ko bude grdio i vrijeđao h. Aišu, r. a., onim od čega ju je Allah, dž. š., proglasio nevinom, iznosi laži na Allaha, a ko bude laži isnosio na Allaha, on je nevjernik! Ovo je stav Malika, r. a., a on je jasan svim razumnim ljudima!”
Kadija Ebu Ja‘la kaže: ‘Ko optuži Aišu, r. a., za ono za što Allah kaže da je nevina, postaje kafir bez ikakve dvojbe. Prenesen je i konsenzus islamske uleme o ovom pitanju, a ovaj stav je iznijelo više učenjaka.”
Ibn Ebu Musa veli: “Ko optuži Aišu, r. a., za ono za što je Allah, dž. š., objavio njenu nevinost, izašao je iz vjere i nije dozvoljeno da oženi muslimanku!”
Ibn Kudama kaže: ”U sunnet ulazi i to da budemo zadovoljni sa suprugama Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao čistim i neokaljanim majkama pravovjernih koje su daleko od svakog zla. Najbolje među njima jesu Hatidža bint Huvejlid, r. a., i Aiša, r.a., istinoljubiva i kćerka istinoljubivog, koju je Allah, dž. š., proglasio nevinom u Svojoj Knjizi i koja je supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i na ovom i na budućem svijetu. Ko je bude optužio za ono za što je Allah, dž. š., objavio njenu nevinost, postao je nevjernik u Svemogućeg Allaha.”
Imam Nevevi kaže: “Nevinost i nedužnost Aiše, r. a., u pogledu potvore kategorična je i došla je putem Objave. Samo dvoumljenje o ovom pitanju, ne daj Bože, odvodi u kufr i svrstava čovjeka u kategoriju otpadnika od vjere. Ovaj stav je donesen konsenzusom svih muslimana.”
Ibn Kajjim, r. a., kaže: “Čitav ummet saglasan je u stavu da se nevjernikom smatra ona osoba koja potvori Aišu, r. a.!”
Hafiz Ibn Kesir u svom Tefsiru kaže sljedeće: “Sva islamska ulema saglasna je u tome da se onaj ko bude vrijeđao Aišu, r. a., i optuži je za nemoralan čin, nakon što sazna ono što je spomenuto u ovom ajetu, smatra kafirom zato što se suprotstavlja Kur’anu!”
Bedruddin ez-Zerkeši kaže: “Ko potvori Aišu, r. a., za nemoralan čin, postao je nevjernik, zato što Kur’an izričito isnosi njenu nevinost!”
Islamski učenjaci svoj stav o pitanju potvore Aiše, r. a., baziraju na nekoliko argumenata, a neke od njih navest ćemo ovdje:
– Argumentiranje ajetom objavljenim u suri En-Nur, a radi se o nepobitnom dokazivanju nevinosti h. Aiše, r. a. Ko je bude optuživao za ono o čemu je Uzvišeni Allah izrekao njenu potpunu nevinost, spada u kategoriju onih koji iznose laž na Allaha, dž.š. Nema sumnje da se takav grijeh smatra kufrom!
– Napad na ehlul-bejt Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, istovremeno predstavlja i nanošenje neprijatnosti i uvrede Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nema sumnje, također, da vrijeđanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spada u kufr, shodno konsenzusu ummeta!
Buhari i Muslim u svojim Sahihima prenose hadise koji upućuju na to da se napad na njegove plemenite supruge smatra vrijeđanjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje Aiša, r. a., kaže: “…Toga dana se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo na minber i zatražio da ga podrže zbog postupka prema Abdullahu b. Ubejju riječima: ‘O skupino muslimana! Ko će me opravdati i podržati protiv čovjeka koji me je uznemirio u pogledu moje supruge? Tako mi Allaha, o svojoj porodici znam samo dobro…’”
Iz ovog reagovanja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zaključujemo da je takav odnos Abdullaha b. Ubejja imao za razultat nanošenje uvrede posljednjem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te da je zatražio da ga podrže zbog takvog postupka prema njemu.
Imam Kurtubi u tumačenju riječi Allaha, dž. š.: “Allah vam naređuje da više nikad takvo nešto ne ponovite, ako ste vjernici” (En-Nur, 17), kaže sljedeće: “Tj. da tako nešto ne ponovite za Aišu, r. a… Takav čin nanosi uvredu i neprijatnost, te šteti časti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i časti njegove porodice. A ko to učini, postaje nevjernik.
– Napad na Aišu, r. a., nužno podrazumijeva i napad na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pošto Uzvišeni Allah kaže: “Nevaljale žene su za nevaljale muškarce…” (En-Nur, 26)
Ibn Kesir, r. a., u tumačenju ovoga ajeta kaže: “Da Aiša, r. a., nije čestita, Allah, dž.š., ne bi učinio i dozvolio da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženi njome, jer je on najčestitiji i najčasniji čovjek. Aiša, r. a., ne bi odgovarala i bila prikladna Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, po vjerozakonu i Allahovoj, dž. š., odredbi, u slučaju da je bila nevaljala.”
Na samom kraju, treba znati da je najdraža osoba Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila upravo Aiša, r. a., istinoljubiva i kćerka istinoljubivog. Vjerodostojnom predajom od Amra b. Asa, r. a., prenosi se da je rekao: “Poslao me Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na čelu vojske u pohodu zvanom Zatus-selasil. Nakon povratka, upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko ti je od ljudi najdraži?’ ‘Aiša!’, odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ko ti je najdraži od muškaraca?’, upitao sam. ‘Njen otac!’, reče on. ‘Ko ti je najdraži poslije njega?’, ponovo sam upitao. ‘Omer!’, i nakon toga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nabrojao je još neka imena ljudi.”
Ko zamrzi osobu koja je bila najdraža Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zaslužio je da mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bude neprijatelj na Sudnjem danu!”
(Vidjeti: Nasir Šejh, Akidetu ehlus-sunneti vel-džema‘a fis-sahabetil-kiram, 871/2; Muhammed Vehbi, I‘tikad ehlis-sunneti fis-sahaba, str. 58)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 123.
