Pitanje:
Šta islamski učenjaci kažu o pitanju obrezivanja žene?
Odgovor:
Ko se nepristrasno pozove na kapitalna djela četiri pravne škole primijetit će da svi oni bez iznimke priznaju legitimitet obrezivanja žene, osim što se oko samog statusa obrezivanja žene razilaze na tri mišljenja: neki kažu da je to obaveza, neki kažu da je sunnet, a neki, opet, tvrde da je u tome ukazivanje počasti ženi. I svi oni nastoje dokazati svoj stav pozivajući se na raspoložive argumente. Mnogi učenjaci pozivaju se na opće argumente koji govore o obrezivanju, smatrajući da nema razlike između muškarca i žene kada je riječ o tom pitanju, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žene imaju status muškaraca.” (Ebu Davud i Ahmed, 6/256/26238, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 6/860.) Ovdje ćemo spomenuti nekoliko dokaza kojim islamski učenjaci dokazuju legitimnost obrezivanja žena.
1. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada jedan obrezani dio uđe u drugi obrezani dio, mora se kupati.” (Tirmizi, 1/321/107. Imam Tirmizi, Ibn Kattan, Darekutni, Ibn Hibban, Nevevi i neki drugi ovaj hadis smatraju vjerodostojnim.) Imam Kurtubi kaže: “Tabiini su jednoglasni u mišljenju da se prema ovom hadisu postupa.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/154.)
U Muslimovoj verziji, 4/35/349, stoji: “Kada se muškarac smjesti između ženina četiri uda, i kada se dotaknu obrezani dijelovi, obavezno je kupanje.”
Učenjaci koji su komentirali ovaj hadis jednoglasno su rekli da se radi o dva, muškom i ženskom, obrezana dijela, i jednoglasno potvrđuju legitimnost obrezivanja žena. Između ostalih, hadis su tako protumačili sljedeći autoriteti: imam Nevevi u djelu El-Minhadž, 3/36, Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 10/340, Sujuti u djelu Tenvirul-havalik, 1/52, Zerkavi u djelu Šerhul-muvetta, 1/138, Mubarekfuri u djelu Tuhfetul-ahvezi, 1/230, Menavi u djelu Fejdul-Kadir, 1/301, Ševkani u djelu Nejlul-evtar, 1/137, Abadi u djelu Avnul-Mabud, 11/186 i 14/125.
2. Ummu Atijja prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ženi koja je obrezivala žene u Medini rekao: “Kada obrezuješ, nemoj mnogo odrezati, jer je tako korisnije za ženu, a bit će draža svom mužu.” (Ebu Davud, Taberani, 8/299/8137, i neki drugi muhaddisi. Kada je riječ o ovom hadisu, islamski učenjaci nisu jednoglasni u mišljenju da li je autentičan: neki ga prihvataju, a većina muhaddisa ga odbacuje. Da se može pojačati, smatrali su Ibn Hadžer i Albani. Imam Hejsemi smatra da je dobar (hasen). (Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 5/172, Fethul-Bari, 10/340, Es-Silsiletus-sahiha, 2/344-349, Temamul-minna, str. 67, i Sahihul-džamia, 1/106).)
3. Preneseno je predanje u kojem stoji da su Aišine, radijallahu anha, sestrične po obrezivanju osjećale bol, pa su tražili da Aiša, radijallahu anha, dopusti da im dovedu zabavljača, na šta je pristala. Doveli su čovjeka koji im je pjevao uvrćući glavu. Kada je to vidjela, Aiša, radijallahu anha, uzviknula je: “Uh, šejtan, istjerajte ga!”, pa su ga istjerali. (Buharija, u zbirci El-Edebul-mufred, str. 333/1283, i Bejheki, u djelu Es-Sunen, 10/378/21010. Ibn Redžeb je ovo predanje ocijenio ispravnim, a šejh Albani dobrim. Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 130.)
4. Kada je riječ o obrezivanju žena, kod islamskih učenjaka najjači dokaz jeste konsenzus pravnika o ovom pitanju koji je naveo poznati hadiski stručnjak i pravnik Ibn Redžeb u djelu Fethul-Bari, 1/372. Osnivač zahirijske pravne škole Ibn Hazm kaže: “Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je (u najlakšem slučaju) dopušteno obrezivanje žena.”(Vidjeti: Meratibul-idžma, str. 252.) Dakle, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je obrezivanje žena u najlakšem slučaju dopušteno, i nije poznato da je ijedan učenjak kroz četrnaest stoljeća osudio šerijatsko obrezivanje žena. Međutim, ako se objektivno i pronicljivo pogleda u mudrost obrezivanja ženske djece (radi umanjenja lahko razbuktalih strasti usljed povišenih temperatura i posebnih klimatskih uvjeta), vidjet ćemo da obrezivanje ženske djece nije potrebno u Evropi i predjelima koji imaju istu klimu, odnosno malo topliju ili hladniju. Smatram, isto tako, da ova pitanja ne treba potezati na našim podnebljima budući da se za njih ne veže ovaj propis, a može se desiti da se zbog nedovoljnog poznavanja i emotivnog pristupa izazove bura koja će rezultirati negativnim posljedicama. A kada je riječ o drugim podnebljima na kojima žive muslimani, oni imaju svoje znanstvenike koji se brinu o ovim stvarima i pojašnjavaju ih ljudima, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
