Pitanje:
Usvojili smo djevojčicu dok je bila malehna, a sada je porasla. Zna da joj nismo pravi roditelji, ali ne može da nas ne zove babom i mamom. Da li je moj muž može tretirati kao svoju kćerku, tako je, zapravo, i doživljava, i da li se moj sin može s njom družiti kao sa svojom sestrom?
Odgovor:
Prije svega, pozdravljam vaš gest, moleći Svemogućeg Allaha da vas obilno nagradi za učinjeno dobročinstvo. Po islamu, mahremom (osoba s kojom se nikada ne može stupiti u bračnu vezu) se postaje na jedan sljedeća od tri načina: prvo, krvnom vezom: majka, sestra, tetka itd.; drugo, vezom po mlijeku (veza uspostavljena dojenjem; sve što je mahrem po krvi mahrem je i po mlijeku); i, treće, veza po tazbinstvu (mahrem zbog bračnog ugovora: punica, maćeha, pastorka itd.).
Kada je riječ o usvojenom djetetu, ono nema nijedan od spomenuta tri statusa. Nakon što usvojeno dijete postane punoljetno (po islamu), postaje stranac onim osobama koje su ih izdržavale i brinule se o njima. Prema tome, vaš se muž ne može družiti ni osamljivati ni gledati u nju. Ona pred njim mora nositi hidžab. Također, za vašeg sina, ako je punoljetan, vrijede isti propisi kao za supruga. Uzvišeni Allah naredio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da oženi Zejnebu b. Džahš, koju je pustio njegov posinak Zejd b. Haris, objašnjavajući ljudima da usvojene osobe nemaju status djece. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “…niti je posinke vaše sinovima vašim učinio. To su samo riječi vaše, iz usta vaših, a Allah istinu govori i na Pravi put izvodi. Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije.” (El-Ahzab, 4.)
Dakle, kada je riječ o osamljivanju i gledanju, usvojenu djecu nije dopušteno tretirati kao vlastitu, po jasnom kur’anskom ajetu, niti se bilo kakvi šerijatski propisi vežu za njih. (Vidjeti: Fethul-Kadir, 4/1391, od Ševkanija.) Uzvišeni Allah napravio je razliku između posinaka i vlastitih sinova: “Zabranjuju vam se matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše… i žene vaših rođenih sinova” (En-Nisa, 23.), što po principu suprotnog razumijevanja znači: ne zabranjuju vam se žene posinaka vaših. Usvojenu djecu treba zvati po njihovim očevima, a ne po onima koji su ih usvojili. Ibn Omer kaže: “Zejda smo zvali: Zejd sin Muhammedov, pa je Allah objavio: ’Zovite ih po očevima njihovim…’” (Buharija i Muslim.)
Ebu Bekr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ko se bude pripisivao nekom drugom čovjeku, a ne svome ocu, znajući da mu taj nije roditelj, ulazak u Džennet mu je zabranjen.” (Buharija, Muslim.) U drugoj verziji koju prenosi Alija, radijallahu anhu, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se bude pripisivao drugom čovjeku, a ne svome ocu, neka ga stigne Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi.” (Buharija i Muslim.) Napomena: ako ste spomenuto dijete usvojili dok je bio malehno (prije napunjene dvije godine), i u tom periodu ga podojili pet punih dojenja, ono ima status vlastitog djeteta kada je riječ o osamljivanju s vašim mužem i vašom muškom djecom, otkrivanja pred njima i sl., a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
