Pitanje:
Šta je istihara-namaz, je li to namaz želja i da li istiharu može klanjati i osoba koja ne klanja redovne namaze?
Odgovor:
Istiharu je propisano klanjati kada nas nešto brine, u smislu da li učiniti određeno djelo ili ne, ako se radi o dozvoljenom ili pohvalnom djelu. Pohvalno djelo je, kako sama riječ kaže pohvalno, međutim može se klanjati istihara da li ga činiti u određenom vremenu, mjestu i sl. Što se tiče dijela koja su obavezna ili zabranjena za njih se ne klanja istihara jer se obavezna djela moraju činiti, a zabranjena se moraju ostaviti.
Istihara se klanja tako da se klanjaju dva rekata nafile, a zatim se dovi. Na to upućuje hadis Džabira, radijallahu anhu, gdje kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je poučavao istihari u svim stvarima kao što nas je poučavao suri iz Kur'ana, govorio je:
Kada neko od vas kani da nešto uradi, neka klanja dva rekata nafile, a zatim neka kaže: Allahu Tvojim znanjem tražim od Tebe pravilan izbor, Tvojom moći tražim od Tebe sposobnost, tražim od Tebe iz Tvoje velike dobrote, jer Ti možeš, a ja ne mogu, Ti znaš, a ja ne znam i Ti dobro poznaješ skriveno. Allahu, ako znaš da je u ovom djelu dobro po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti) odredi mi to djelo i olakšaj mi ga, a zatim mi u njemu podari bereketa. A ako znaš da je u tom djelu zlo po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti) odvrati ga od mene i odvrati mene od njega i odredi mi dobro gdje god bilo, a zatim me učini njime zadovoljnim. Rekao je: i spomene svoju potrebu.” (Buharija, br. 6382).
Dova se može učiti prije selama u namazu ili nakon selama.
Prije istihare ne treba da je već definitivno odlučeno kako će se postupiti, nego se klanja istihara i traži se od Allaha da nas uputi onom što je ispravno, a uzroke koje smo ustanju poduzeti, kao što je traženje savjeta od osoba čiji savjet je koristan, nećemo zanemariti, pa kada stvar postane jasna ili prevlada određeno mišljenje pristupi se djelu.
Prema tome, istihara nije namaz želja nego se klanja kada se nađemo u nedoumici oko određenog dozvoljenog ili pohvalnog djela. Što se želja tiče, dovom ćemo se obratiti našem Gospodaru za bilo kakvu potrebu i želju u granicama halala.
Onog ko klanja istiharu, a ostavlja obavezne namaze potrebno je poučiti i ukazati mu na neispravnost takvog postupka, jer istihara je nafila, a redovni namazi su stub vjere i najbitniji rukn islama nakon šehadeta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza.” (Muslim, br. 116), a Omer, radijallahu anhu, je, na samrti, nakon što je zboden i dok mu je krv iz rane lila, govorio: “Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz!” (Šerhu usul, El-Lalikai, 4/85). Uzvišeni Allah najbolje zna.
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić