Pitanje:
Šta se sve smatra mahanom koja, ukoliko se nađe pri životinji, ona ne može biti žrtvovana kao kurban?
Odgovor:
Tri su vrste mahana: (1) mahane koje, prema vjerodostojnom predanju, utječu na ispravnost kurbana, (2) mahane u vezi s kojima je prenesena zabrana, ali ne i sud o neispravnosti kurbana pri kojem se one nađu i (3) mahane u vezi s kojima nije prenesena zabrana, a koje ako se nađu pri kurbanu umanjuju njegovu potpunost i vrijednost.
U prvu vrstu mahana spadaju: izrazita ćoravost, izrazita bolest, izrazita hromost i izrazita mršavost, kao što se to jasno naglašava u hadisu, a mogu im se pridodati sve ostale mahane koje su na istom stepenu ili su veće od njih.
U drugu vrstu spadaju: probušenost (probodenost), napuknutost i nasječenost uha ili roga uzduž ili poprijeko, o kojima govori hadis Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu. U hadisu se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se kao kurban žrtvuje životinja kod koje je nasječeno uho ili rog. Svakako, ne radi se o strogoj zabrani, kojom se sugerira neispravnost kurbana, jer prethodno spomenuti hadis jasno naglašava da na ispravnost utječu samo četiri mahane.
Treću vrstu čine mahane koje ne pripadaju prethodnim dvjema kategorijama. One nemaju nikakvih pravnih posljedica, što znači da nije zabranjeno niti pokuđeno kao kurban žrtvovati životinju pri kojoj se nađe neka od tih mahana, kao što je blaži vid ćoravosti i hromosti i bolesti, napuknutost zuba i sl.
Odgovorio: Muhammed b. Salih el-Usejmin
(Izvor: Eš-Šerhul-mumtia ala zadil-mustakne, 7/439–440)
