PITANJE:
Počeo sam u zadnje vrijeme ulagati veliki trud kako bih postao dobar musliman, praktičar. Počeo sam, isto tako, čitati i sticati dublju spoznaju o islamu. Općepoznato je da se čuvanje i održavanje rodbinskih veza u islamu smatra dobrom praksom. Kako bih zadobio Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, ja ulažem neophodan trud za posjetu i obilazak onih koje sam prije izbjegavao. Međutim, imam osjećaj da što se više ja i moja porodica družimo i susrećemo sa rođacima, tim nas više oni ogovaraju i šire izmišljotine o nama, koje nemaju nikakve veze sa istinom. Ovo je pitanje koje veoma mnogo boli i koje zahtijeva puno strpljenja zbog ignoniranja i nebrige ljudi prema ovim navikama. Koji je ispravan način komuniciranja sa tim rođacima? Prije sam se njima suprotstavljao i odupirao kroz srdžbu i ljutnju. Međutim, sada sam svjestan i znam da neću, u tom slučaju, izazvati ništa drugo do loša osjećanja i uzvratnu ljutnju. Da li ću ove ljude prepustiti Allahu, dž.š., da sa njima postupi kako On hoće? Želio bih da me posavjetujete po ovom pitanju! Također, koje su to dove koje mogu učiti za povećanje strpljenja?
ODGOVOR:
Zahvala pripada Allahu, dž.š. Poštovani i plemeniti brate, ukrašavanje strpljenjem se smatra visokim stepenom i položajem koga Allah, dž.š., dariva kome hoće od robova Svojih kako bi im olakšao izvršavanje Njegovih naredbi i klonjenje Njegovih zabrana. Ono što si ti pokušao, nastojeći da popraviš svoj odnos prema svojoj rodbini i da im se približiš, smatra se hvale vrijednim zalaganjem koje ukazuje na tvoj uspjeh i zdravo promišljanje. Mnogi ljudi kada naiđu na nešto od onoga sa čim si se ti suočio i što te je snašlo, brzo gube strpljenje i uzvraćaju prekidanje rodbinskih odnosa istom mjerom, pošto misle da je uspostava rodbinskih veza obavezujuća samo u slučaju da se i rodbina istovjetno ponaša prema njima. Ovo je pogrešno shvatanje, a dokaz da je to tako jeste i hadis koga prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kome stoji da je neki čovjek rekao: “Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu koju pazim i uspostavljam kontakte sa njima, ali oni ne mare za mene (prekidaju naše odnose), činim im dobro, ali mi oni zlim uzvraćaju, razmišljam o njima, a oni me zaboravljaju i zanemaruju.” Allahov Poslanik, s.a.v.s. tada reče: “Ako si ti takav kao što si rekao i opisao, onda ti kao da ih stavljaš na žeravicu (hraniš užarenim pepelom). Sve dok se budeš tako ponašao Allah, dž.š., će ti dati pomagača koji će biti stalno s tobom.” (Muslim u Sahihu, 2285.)
U ovom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s. upućuje i daje smjernice čovjeku koji mu je došao žaleći se na loš postupak svoje rodbine i koji u svojoj žalbi spominje sličnu spomenutoj situaciji u tvom pitanju. On uspostavlja rodbinsku vezu, a oni je kidaju, on čini dobro, a oni zlim uzvraćaju. Međutim, i pored toga Allahov Poslanik, s.a.v.s. ga je upoznao i obavijestio da je, u slučaju njegove iskrenosti u onome što kaže, njegov primjer sa njima kao primjer onoga ko druge hrani (posipa) pepelom. On, na taj način, čini dobro i sahibija je lijepog ophođenja i sve dok bude takav, on će imati dokaz i argument protiv njih. Općenito značenje ovog hadisa govori o podsticanju na održavanju rodbinskih veza, pa čak i sa onima koji ih ne održavaju ili prekidaju. Hvala Allahu, dž.š., ovo si ti već učinio i sebe potaknuo na to. Molim Allaha, dž.š., da te uputi na ono u čemu je svako dobro.
Nakon ovoga, na tebi je da dobro uzvratiš istim, da lijepo ophođenje nastaviš kontinuirano činiti, da rodbinske veze i dalje održavaš i da dobročinstvo slijediš drugim, pa makar ti oni nanosili zlo i ponijeli se prema tebi suprotno od tvog odnosa prema njima.
Znaj da ti takvim svojim postupkom tražiš Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i Njegovu milost. Ne očekuj da za svoje djelo dobiješ adekvatnu naknadu ili nagradu od njih. Međutim, nastoj da ne obavještavaš druge ljude o njihovom lošem odnosu prema tebi. Ako bi primijetio da je jedan od uzročnika nastanka problema povećan broj tvojih kontakata sa njima, onda nema smetnje i problema da smanjiš broj svojih posjeta.
Moli Uzvišenog Allaha, dž.š., da ih uputi na Pravi put! Da, moli Ga, ali tako da si uvjeren da će On primiti tvoje dove. Zaista je Allah, dž.š., Moćan da njihovu mržnju preokrene u ljubav, a njihovo napuštanje i izbjegavanje sa uspostavljanjem rodbinskih veza i bliskošću.
Što se tiče dijela pitanja vezanog za dove koje potpomažu čovjeku da osaburi i da se strpi u teškim situacijama, možemo reći da je njihov broj veoma veliki, a mi ćemo se ovom prilikom ograničiti samo na neke od njih:
Prvo: Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. kod tuge i potištenosti obično učio: “Nema Boga osim Allaha, Velikog i Blagog. Nema Boga osim Allaha, Gospodara Prijestolja velikog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Prijestolja milostivog.” (Buhari u Sahihu, 7426.) (Lā ilāhe illallāhul-Azīmul-Halīm. Lā ilāhe illallāhu Rabbul-aršil-azīm. Lā ilāhe illallāhu Rabbus-semāvāti ve Rabbul-aršil-kerīm.)
U predaji ovog istog hadisa koju prenosi Imam Muslim stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s. bi ovo učio kada bi ga zadesila neka važna stvar ili snašla kakva briga.” (Muslim u Sahihu, 2130.)
Drugo: Prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao: “Kad bi nešto zabrinulo Allahovog Poslanika, s.a.v.s. on bi učio: ‘O Ti Živi i Vječni! Molim Te za obilatu milost Tvoju!’ (Tirmizi u Sunenu, 3524., a El-Albani ga u Sahihu-l-džami'u ocjenjuje kao vjerodostojan, 4777.) (Jā Hajju, jā Kajjūm, bi rahmetike estegīs!)
Ovdje ćemo ti skrenuti pažnju na jednu veoma važnu stvar koja će povećati tvoj sabur i čvrstinu vjerovanja u Allaha, dž.š., a to posebno vrijedi u situaciji kada ti bude teško u duši i kada ti brige pritisnu razum. Tu stvar zaboravljaju i previđaju mnogi ljudi. Da li znaš o čemu se radi?
Naravno, radi se o namazu! Zaista namaz ima čudnu djelotvornost kad je u pitanju zadovoljstvo duše i otklanjanje brige i tuge. Namaz je jedan od glavnih i najvećih uzroka za postizanje strpljenja, na što upućuje Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Allah, dž.š., kaže: “Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je zaista, teško, osim poslušnima.” (El-Bekara, 45.)
Namaz je nešto najvažnije sa čim čovjek pomaže samome sebi.
Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok ti smrt ne dođe, Gospodaru svome se klanjaj!” (El-Hidž, 97-99.)
Imam Ibn Džerir Et-Taberi, r.a., u svom tefsiru, kod tumačenja riječi Uzvišenog Allaha, dž.š., “zato veličaj Gospodara svoga”, kaže: “Od onoga što te snađe i zadesi od njih, a što ne voliš, potraži utočište i pomoć u zahvali Allahu, dž.š., Njegovom uzdizanju i namazu. Dovoljan ti je Allah, dž.š., da se riješiš onoga što te brine. Ovo je na fonu predaje koja se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je on prilikom nastupa brige i zabrinutosti tražio utočište u namazu.” (Tefsir Ibn Džerira Et-Taberija, 7/553.)
Na kraju bih zamolio Allaha, dž.š., Velikog i Gospodara plemenitog Arša da nam ulije strpljenje i čvrsto uvjerenje (el-jekin)! Doista je On garant toga i On to može. Allah, dž.š., najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid
