PITANJE:
Kako postupiti prema bratu muslimanu koji ustrajava u grijesima nakon što bude upozoren i savjetovan?
ODGOVOR:
Muslimani su obavezni savjetovati jedni druge, potpomagati se u bogobojaznosti i dobročinstvu, oporučivati jedni drugima istinu i biti strpljivi u svemu tome.
Allah, dželle šanuhu kaže: “Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nikako u griješenju i neprijateljstvu i bojte se Allaha, jer Allah žestoko kažnjava.” (El – Ma’ide, 2.)
“Tako mi vremena! Zaista su ljudi na gubitku osim onih koji vjeruju, rade dobra djela, preporučuju jedni drugima istinu i strpljivost.” (El – ‘Asr, 1. – 4.)
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Vjera je savjet. Upitan je: ‘Kome, Allahov Poslaniče?’ ‘Allahu, Njegovoj Knjizi i Poslaniku, predvodnicima muslimana i običnim ljudima.’ “ (Muslim, poglavlje: “Vjerovanje”, 55.)
Ova dva ajeta i hadis ukazuju na obavezu međusobnog savjetovanja, potpomaganja u dobru i oporučivanju istine.
Ako musliman primijeti kod svog brata muslimana nemarnost prema izvršavanju onoga što je Allah, subhanehu ve te’ala, naredio i činjenju onog što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, obavezan ga je savjetovati, naređivati da čini dobro i zabranjivati mu zlo kako bi se na taj način popravilo cijelo društvo, trijumfovalo dobrim i nestalo zlo.
Uzvišeni Allah kaže: “Vjernici i vjernice su prijatelji (zaštitnici) jedni drugima, naređuju da se čini dobro, a od zla odvraćaju…“ (Et – Tevbe, 71.)
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko od vas vidi zlo neka ga ukloni rukom. Ako to ne bude u stanju, neka ga pokuša ukloniti jezikom, a ako ni to ne bude u stanju, neka ga prezire srcem, a to je najslabiji iman.” (Muslim, poglavlje: “Vjerovanje”, 49.)
Ako je neka osoba upozorena, savjetovana i upućivana na ono što je dobro, a to je učini samo ustrajnijom na grijehu i nepokornosti prema Allahu, dželle šanuhu, treba je izbjegavati i ne uzmati je za prisnog prijatelja. Isto tako treba podsticati osobe, koje možda više mogu utjecati na nju, zbog toga što ih više poštuje nego druge, da joj pokušaju uputiti savjet i pozvati je u Allahovu, subhanehu ve te’ala, vjeru. Možda Allah, dželle šanuhu, u tome da uspjeh.
Ako čovjek vidi da njegovo izbjegavanje samo povećava zlo kod određene osobe, da je održavanje veze s njom puno korisnije za vjeru te osobe i može utjecati na smanjivanje njenog zla, onda neće je izbjegavati. Razlog je jednostavan – izbjegavanje je propisano kao lijek, a u slučaju da ono samo povećava zlo, treba pribjeći lijeku korisnijem od toga. To je održavanje kontakta, neprestano savjetovanje, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, s tim da se ne uzima za prisnog prijatelja. (Šejh Ibn Baz, “Medžmu ‘ul fetava ve mekalat mutenevvia”, 5/343. – 344.)
ŠEJH IBN BAZ
