Pitanje:
Je li ispravno klanjati namaz iza osobe koja ne zna tedžvidska pravila, ili zna harfove ali ne zna ishodište svih harfova, naročito onih kojih nema u bosanskom jeziku, ili, jednostavno, uči sure onako kako ih je naučio iz transkripcije? Imaju li u pogledu toga dnevni i noćni namazi isti status? I, potpadaju li takvi ljudi pod hadis koji je zabilježio imam El-Buhari: “Imami će vam klanjati, pa ako budu ispravno klanjali, korist je i vama i njima, a ako budu pogriješili, vama je korist, a njima šteta”?
Odgovor:
Vi ste postavili važno pitanje! Treba znati da veliku nagradu zaslužuje čovjek koji ispravno uči veličanstveni Kur’an, Božiju knjigu. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Ko prouči harf iz Allahove knjige, imat će zbog toga upisano dobro djelo, a za dobro djelo Allah će dati deseterostruku nagradu. Ne kažem da je Elif-Lam-Mim jedno slovo. Naprotiv, to su tri slova: elif je slovo, lam je slovo i mim je slovo” (Et-Tirmizi, El-Bejheki i neki drugi muhadisi. Šejh El-Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim). Ovaj je hadis dovoljan kao poticaj da se časni Kur’an redovno čita.
Potrebno je poznavati ishodište harfova, te ih pravilno izgovarati učeći Kur’an, na dnevnim i noćnim namazima, bez razlike. Kad je posrijedi učenje u namazu (prvenstveno se misli na učenje El-Fatihe, jer je njezino učenje rukn, sastavni dio namaza), islamski su učenjaci kazali da griješenje uslijed kojeg se mijenja značenje – utječe na ispravnost namaza. Naprimjer, kad bi imam, umjesto da prouči: “Ijjake na‘budu ve ijjake neste‘in”, proučio: “Ijake na‘budu ve ijake neste‘in”, bez tešdida na harfu “ja”, njegov bi namaz bio u pitanju, kao i namaz onih koji pristaju za njime, jer ovako proučen, ajet znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zraka Tvog sunca pomoć tražimo! Imam El-Kurtubi, rahimehullah, u tefsiru “El-Džamiu li ahkamil-kur’an” kaže: “…jednom riječju, izostavljanje tešdida u riječi ‘ijjake’ drastično mijenja značenje. Prema stavu imama Šafija i još nekih učenjaka, nije ispravan namaz onog čovjeka koji riječ ‘ijjake’ izgovori bez tešdida, to jest, ne naglašavajući slovo ‘ja’, pa izgovori: ‘Ijake na‘budu…’ Neki učenjaci vele: ‘Ako čovjek ovaj ajet namjerno prouči na pogrešan način, bojati se da je počinio širk, jer ajet, proučen na ovaj način, znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zraka Tvog sunca pomoć tražimo!’ Allah nas sačuvao!”
Islamski autoriteti, rahimehumullah, nemaju istovjetan stav o pitanju je li učenje po tedžvidu uvjet ispravnosti namaza. Preteže stav onih učenjaka da je ispravan namaz čovjeka koji ne primjenjuje tedžvidska pravila, kao, naprimjer, idgam, dužine, iklab, hems, i tako dalje. To je stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah.
Oko značenja hadisa koji ste naveli: “Imami će vam klanjati, pa ako budu ispravno klanjali, korist je i vama i njima, a ako budu pogriješili, vama je korist, a njima šteta” postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Neki kažu da hadis znači: ako budu klanjali pravovremeno, korist je i vama i njima, a ako budu klanjali poslije isteka namaskog vremena, vama je korist – klanjat ćete kod kuće, navrijeme i s njima u džamiji, a njima je šteta. Ovo je tumačenje preferirao Ibn Bettal, rahimehullah, pozivajući se na dobar hadis koji su zabilježili En-Nesai i neki drugi muhadisi, a u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Možda će u vaše vrijeme neki ljudi obavljati namaz poslije isteka namaskog vremena. Ako to doživite, vi klanjajte kod kuće, u namaskom vremenu, a zatim klanjajte s njima, i neka vam taj, potonji, namaz bude nafila.” Postoje i neka druga tumačenja. Značenje ovog hadisa ni u kojem slučaju ne može se protegnuti na one imame koji griješe prilikom učenja El-Fatihe u toj mjeri da se mijenja značenje Božijih riječi. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
