Pitanje:
Kakav status ima obavljanje namaza nakon obavljenog vitra?
Odgovor:
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima određeno vrijeme. Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati jeste hadis koji su zabilježili najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.”
Navedeni hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza, i to u sjedećem položaju. Slično predanje prenosi i Ummu Selema, radijallahu anha, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 23/92. Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ukazuje na legitimnost namaza nakon vitra, što, opet, oponira Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost usaglašavanja ovih hadisa: namaz nakon vitra bio je specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Međutim, ovaj način usaglašavanja hadisâ nije ispravan iz dva razloga: prvo, da bi se određeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba postojati jasan argument iz Kur’ana, hadisa ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predanja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti; i, drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je, zaista, napor i opterećenje, pa kada neko klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti umjesto noćnog namaza.” (Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, i Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str. 18, i Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/646-647.)
Ibn Huzejme je u svome Sahihu prilikom navođenja ovog hadisa naslovio poglavlje: Dokaz da je dopušteno klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio eksplicitno za Vjerovojesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi. Za Ibn Huzejmino mišljenje opredijelio se šejh Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/647. Jedini način na koji možemo usaglasiti ove hadise jeste da kažemo: predanja u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dopuštenost obavljanja namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da posljednji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, koliko znam, ko je namaz nakon vitra svrstao među pritvrđene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ova dva rekata da postupkom objasni da se smije klanjati u ovom vremenu, a ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalna praksa. (Vidjeti: El-Medžmu, 4/23.)
Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, a poznato je mišljenje i kod šafijske pravne škole. Prenosi se da su ga također zastupali: Ebu Bekr, Sa'd, Ammar, Ibn Abbas, Aiša, Evzai i Alkama. (Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.) Neki učenjaci kažu da je dopušteno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi se prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, uopće, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Ovaj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa. (Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.)
Ovo mišljenje nije utemeljeno, tim prije jer se vitr, nakon što se ispravno obavi, ne može preobraziti u klasični noćni namaz, dodavajući mu jedan rekat, i takav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija. Također, jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda, po jednoj verziji. (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdulhadija, Fethul-Bari, 2/479, i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.)
Dakle, ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti, pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne postoje dva vitr-namaza u jednoj noći.” (Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje smatrali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.)
Neki klanjači, nakon što imam preda selam na vitru, ustanu i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr, kada su nakon noćnog namaza s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi klanjati do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisano kao da je klanjao noćni namaz cijelu noć.” (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban, 6/288/2547, s lancem prenosilaca koji ispunjava Muslimove kriterije.)
Dakle, bolje je završiti namaz sa imamom, a potom ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović