Pitanje:
Da li je dozvoljeno novac od zekata dati za kupovinu prostorija za mesdžid ili renoviranje mesdžida, kupovinu tepiha i ostalih potrepština za mesdžid?
Odgovor:
Zekat je jedan od pet temeljnih ruknova islama. To je ibadet kroz koji musliman pokazuje pokornost svome Gospodaru tako što odvaja dio dragog imetka nadajući se nečemu još dražem, a to je zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Zekat nije obično davanje imetka. Radi se o ibadetu i vjerskoj dužnosti koja se mora izvršiti na ispravan način, shodno šerijatskim dokazima. Uzvišeni Allah je u Svojoj časnoj Knjizi precizno naveo skupine onih kojima se daje zekat, rekao je: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i na Allahovom putu, i putniku – namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah je znan i mudar.” (Et-Tevba, 60) Prenosi se da je jedan čovjek prišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tražio da mu se udijeli zekat, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Uzvišeni Allah nije bio zadovoljan da o zekatu presudi vjerovjesnik niti ko drugi. On je sam o tome presudio. Podijelio je zekat u osam skupina, pa ako spadaš u neku od njih, dat ću ti tvoje pravo.” (Ebu Davud sa slabim senedom)
Jedna od pomenutih osam skupina jeste “na Allahovom putu”. U ovu skupinu nedvojbeno ulaze borci na Allahovom putu, a da li u nju spada i sve drugo što koristi širenju vjere i uzdizanju Allahove riječi, poput gradnje mesdžida, islamskih škola, i sl., pitanje je po kojem su se učanjeci podijelili na dva mišljenja.
Većina ranijih učenjaka (džumhur) smatra da se ova skupina odnosi isključivo na mudžahide koji se bore na Allahovom putu, dok mali broj ranijih učenjaka smatra da “na Allahovom putu” obuhvata sve ono što koristi muslimanima i širenju vjere. Mnogi savremeni učenjaci podržali su ovo drugo mišljenje smatrajući poziv u Allahovu vjeru vidom borbe na Allahovom putu. Od dokaza kojima potkrepljuju svoje mišljenje jesu riječi Uzvišenog: “Zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.” (El-Furkan, 52) Allah u ovom ajetu naziva učenje kur’anskih ajeta borbom, a nevjernici ovog vremena su poveli idejni rat protiv muslimana, pa im se mora suprotstaviti istim oružjem, te je rad na osvješćivanju muslimana vid borbe na Allahovom putu. Ovo je mišljenje podržao Islamski pravni kolegij sa sjedištem u Meki (Odluka br. 4. rebiul-ahir 1405. po Hidžri). Međutim, ovo mišljenje slabi činjenica da je Uzvišeni Allah ograničio one koji primaju zekat na osam skupina, a ovakvo razumijevanje skupine “na Allahovom putu” negira ograničenje jer obuhvata gotovo sve u što se daje sadaka. (Eš-Šerhul-mumtia, 6/241)
Vijeće velikih učenjaka Saudijske Arabije podržalo je mišljenje većine učenjaka koje zastupa i velika većina ranijih mufesira, muhadisa i fakiha. Naglasili su da se “na Allahovom putu” odnosi na borce na Allahovom putu i ono što je za tu borbu neophodno. Ukoliko nema mudžahida, zekat će se podijeliti drugim skupinama spomenutim u ajetu, a ne u stvari koje su od opće koristi muslimanima, izuzev ako ne bi bilo siromašnih i drugih navedenih u ajetu. (Odluka br. 24, ša‘ban, 1394. po Hidžri)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko sagradi džamiju želeći time Allahovo lice, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.” (Muslim) U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naziva sadaku dokazom (burhanom), tj. dokazom imana i iskrene vjere. Stoga je svakako preče dati u džamiju sredstva koja nisu od zekata, nadajući se Allahovoj nagradi i izbjegavajući razilaženje među učenjacima, a zekat dati onim skupinama oko kojih nema polemike, kako bismo pouzdano znali da je došao u prave ruke.
Odgovorio: mr. Hakija Kanurić
