Pitanje:
Ukoliko pokušamo spriječiti ogovaranje među ljudima, oni se naljute na nas. Da li smo griješni zbog njihove ljutnje, posebno ukoliko se radi o roditeljima? Da li da ih pokušamo spriječiti ili se ne trebamo upuštati u ono što nas se ne tiče, obzirom da se radi o vrlo bitnoj stvari?
Odgovor:
Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah:
“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.”
Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivanje dobra i odvraćanje od zla učinio obavezom svakog vjernika i svake vjernice. Kaže Uzvišeni:
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.”
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
“Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne može, onda neka to učini srcem; a to je najslabiji iman.”
Ajeti i hadisi koji govore o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla su mnogobrojni, kao i oni koji upozoravaju onoga ko ovu dužnost ostavi. Tvoja dužnost je, kao i svakog vjernika i vjernice, da naređuješ dobro i sprječavaš zlo, pa makar se oni koje savjetuješ naljutili ili te vrijeđali. Pri opominjanju se trebaš strpiti, ugledajući se na poslanike i one koji su ih u dobru slijedili – Allah, dželle šanuhu, neka je zadovoljan njima. U jednom ajetu Uzvišeni Allah, obraćajući se
Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže:
“I strpite se, jer je Allah, zaista, s onima koji su strpljivi.”
Uzvišeni Allah nam prenosi riječi mudrog Lukmana, ‘alejhi selam, koji je rekao svome sinu:
“O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupati.”
Blagostanje društva biva uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć, zatim i kroz “instituciju” naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nasuprot tome, raspad društva i njegovo izlaganje općoj kazni biva zbog ostavljanja ove dužnosti, na što nam je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukazao:
“Kada ljudi vide neko loše djelo, pa ga ne spriječe, bliži se vrijeme kada će ih Allah, dželle šanuhu, zahvatiti svojom kaznom.”
Kako su nekadašnji narodi, koji su slično postupali, završili, govore nam riječi Uzvišenog u kojima stoji:
“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili neposlušni i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!”
Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da pomogne sve muslimane u ispunjavanju ovog vadžiba na najbolji način, da njihovo stanje popravi i da ih sačuva onoga što uzrokuje Njegovu srdžbu i osvetu. On je Taj Koji sve čuje i Koji prima dove.
Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 67. str.
