Pitanje:
Koje mjesto u islamu zauzimaju sufije? Koliko je ispravno mišljenje da postoje Allahovi robovi i Njegovi štićenici koji imaju blisku vezu sa svojim Gospodarom? Neki ljudi su čvrsto uvjereni u istinitost ove pojave, te smatraju da za to imaju potvrdu u raznim religijama i na gotovo svim meridijanima. Kakav sud donijeti o onima koji za sebe tvrde da su sufije ili njihovi sljedbenici? Zar namaz i zikr nisu jedna vrsta veze između roba i njegovog Gospodara?
Odgovor:
Termin sufizam nije bio poznat u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u periodu ashaba i tabiina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahidi) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imenom – sufije. Drugi su na stanovništvu da su dobili naziv po grčkoj riječi “sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobili od riječi “safa” (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je “nomen relativum” (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi “safa” – safaijj, a ne sufijj.
Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bidata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na njihove novotarije sljedećim riječima: “Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bidat, a svaki bidat je zabluda!” (Prenosi Tirmizi i kaže da je hasen-sahih)
U narednim redovima napravit ćemo komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
• Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da je samo njihovo vjerovanje istina (hakk), a da su svi drugi u zabludi. Kur’an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže: “…i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 31–32)
• Pojedine sufije su, pored Allaha, dž. š., počele obožavati poslanike, alejhimus-selam, te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: “O, Gejlani!”, “O, Rufai!”, “Pomozi, Allahov Poslaniče!”, “Na tebe se oslanjamo, Allahov Poslaniče” itd. Allah, dž. š., zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekome drugom mimo Njega, pa takav čin označava širkom. Allah, dž. š., kaže: “I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus, 106)
• Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dž. š., predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovome svijetu. Allah, dž. š., u Kur’anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio: “…i ko upravlja svim?” “Allah!”, reći će oni.” (Junus, 31) Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dž. š., od takvih sufija.
• Sufije, isto tako, nakon pojave neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dž. š. Uzvišeni kaže: “Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, pa, samo je On Svemoćni.” (El-En‘am, 17)
• Neke sufije vjeruju u vahdetil-vudžud (panteizam) u okviru kojeg se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.
• Sufije pozivaju u odricanje od ovoga svijeta, zanemarivanje uzročno-posljedičnih faktora i napuštanje džihada. Allah, dž. š., kaže: “…i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu…” (El-Kasas, 77), “I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (El-Enfal , 60)
• Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dž. š., (kada čine zikr ), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže: “Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dž. š., kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)
• Sufije, također, smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dž. š., kaže: “Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene…” (El-Enfal, 3) Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, dž. š., ime: “Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra smatra se novotarijom i govorom koji ne sadrži šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo: Ah, ah!, ili Hu, Hu! Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svoga Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Uzvišenog Allaha kao što su riječi: subhanallah – neka je slavljen Allah, elhamdulillah – hvala Allahu, la ilahe illallah – nema istinskog boga osim Njega, Allahu ekber – Allah je najveći i sl.
• Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i sl., motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve navedeno ubraja se u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dž. š., kaže: “Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (El-Enfal, 35)
• Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je naprimjer: “Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dž. š. Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.” (Ez-Zuhruf, 36)
• Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur’an ih izričito pobija. Allah, dž. š., kaže: “Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…’” (En-Neml, 65)
• Sufije, također, tvrde da je Allah, dž. š., stvorio ovaj svijet zbog Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a Kur’an ih demantira riječima Uzvišenog Allaha: “Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56) Allah, dž. š., obraća se Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, sljedećim riječima: “…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (El-Hidžr, 99)
• Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovom svijetu, a Kur’an ih demantira ajetom u kojem se Musa, alejhis-selam, obraća Uzvišenom Gospodaru riječima: “‘Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!’ ‘Ne možeš Me vidjeti’, reče…” (El-A‘raf, 143)
• Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kažu: “Moje srce mi prenosi od moga Gospodara.” Ovdje se postavlja sljedeće pitanje: Da li su oni bolji od ashaba?!
• Sufije organiziraju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, r. a., četverica imama, osnivača pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?
• Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Na posebno putovanje dozvoljeno je krenuti samo radi posjete tri džamije: Mesdžidul-harama, ove moje džamije (u Medini) i Mesdžidul-aksaa.” (Buhari i Muslim)
• Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kažu Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dž. š., kaže: “O, vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegovog…” (El-Hudžurat, 1)
• Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.
• Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i težak širk kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.
Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanje veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dž. š., kaže: “Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (El-En‘am, 112)
“…A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (El-En‘am, 121)
“Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (Eš-Šuara, 221–222)
Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. Neka je uzvišen Allah od svega toga! (Vidjeti: Mu‘džemul-bidei, 346–359)
Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni su rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da, ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prate, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dž. š., Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Istinske evlije (Allahovi, dž. š., štićenici) jesu oni koji obožavaju Allaha, dž. š., onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uvjet i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen. Opis pravih Allahovih, dž. š., evlija naveden je u hadisi-kudsijju (hadis koji prenosi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara) koji Buhari prenosi od Ebu Hurejre, r. a., a u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Rekao je Uzvišeni Allah: “Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi ) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću kojeg čuje, njegov vid pomoću kojeg gleda, njegova ruka kojom dohvaća, njegova noga kojom korača. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buhari, 5/2384)
Allah, dž. š., upućuje na Pravi put!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 36
