Pitanje:
Kako se upotpunjuju ruku’ i sedžda? Da li je suvišno donijeti nijjet riječima? Da li se abdest treba zanijjetiti za jednu ili za više stvari? Da li je pokuđeno učiti Kur’an, klanjati nafile i spavati između ikindije i akšam-namaza? Kada je sunnet postiti?
Odgovor:
Upotpunnjavanje ruku'a i sedžde obaveza je. Namaz u kojem ova dva rukna nisu upotpunjena nije ispravan. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom vidio čovjeka da klanja ne upotpunjavajući ruku’, a sedždu je činio kao pijetao kada kljuca zrnje, pa je taj njegov namaz ovako prokomentirao: “Kada bi umro na ovome što čini, ne bi umro kao sljedbenik Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta. On liči na gladnog čovjeka koji jede hurme: uzme jednu ili dvije koje mu ništa ne koriste, niti glad utole.” (Bejheki, Ibn Huzejme i Taberani, 4/115-116/3840, s dobrim lancem prenosilaca, tvrde imam Munziri i Hejsemi.) U autentičnom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najgori kradljivci jesu oni koji kradu od svoga namaza.” “Allahov Poslaniče, kako se krade od namaza?!”, upitaše ashabi, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Neupotpunjavanjem ruku'a i sedžde.” (Ahmed i Ibn Hibban, 5/206/1888, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrde imam Hakim, Zehebi i Busiri.) Imam Buharija zabilježio je predanje u kojem stoji da je Huzejfe, radijallahu anhu, vidio nekog čovjeka da klanja, ali ne upotpunjava ruku’ i sedždu, pa mu je rekao: “Nisi klanjao, a kada bi umro na tome, ne bi umro na fitri na kojoj je stvoren Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.” Imam Bezzar u svome Musnedu, 7/241-242/2819, dodaje da je taj čovjek rekao kako već četrdeset godina tako klanja, pa mu je Huzejfe b. Jeman, radijallahu anhu, rekao: “Allaha mi, nisi obavljao namaz četrdeset godina.” U nekim predanjima, opet, stoji da će ljudi klanjati šezdeset godina, a njihovi namazi neće biti primljeni, jer neće upotpunjavati ruku’ i sedždu. Jedno takvo zabilježio je Asbehani u djelu Et-Tergib, 2/236, s dobrim lancem prenosilaca. (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 6/1/81.) Ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije ispravan namaz onoga čovjeka koji ne smiri leđa na ruku'u i na sedždi.” (Tirmizi, Nesai i Darekutni, 1/340/1301, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrde imam Tirmizi, Darekutni, Iraki, Sujuti i Ševkani.) Navevši ovaj hadis, imam Ševkani konstatirao je: “Hadis je dokaz da je smirivanje leđa na ruku’ i sedždi obavezno. Većina islamskih pravnika smatra da nije validan namaz onoga ko tako ne čini.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/252, i El-Kavlul-mubin fi ahtail-musallin, str.120-121.) U drugom predanju stoji da Uzvišeni Allah ne obraća pažnju na namaz čovjeka koji se ne smiruje na ruku’ i sedždi. (Dija Makdisi, u djelu El-Muhtara, 8/167/183, Taberani, 8/405-406/8261, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, a imam Hejsemi, u djelu Medžmeuz-zevaid, 4/22, tvrdi da su njegovi prenosioci pouzdani.) Imam Kurtubi naveo je i potvrdio Ibn Abdulberrove riječi: “Nije ispravan ruku’, ni stajanje poslije ruku'a, ni sedžda, ni sjedenje između dvije sedžde sve dok se klanjač potpuno ne smiri u svakom položaju. I to je stav većine učenjaka.” (Vidjeti: Tefsirul-Kurtubi, 1/347.) Dakle, neophodno je paziti na način obavljanja namaza, jer je primljen samo onaj namaz koji se ispravno obavi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Čovjek klanja a od namaza mu bude upisana samo desetina, ili devetina, ili osmina, ili sedmina, ili šestina, ili petina, ili četvrtina, ili trećina, ili polovina.” (Ebu Davud i Ebu Ja‘la, 3/189-190/1615, s dobrim lancem prenosilaca.)
Nijjet za namaz i sve druge ibadete donosi se isključivo srcem. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Nijjet za abdest, gusul, tejemmum, namaz, hadždž, zekat, iskupnine i ostale ibadete ne donosi se riječima već srcem, i to po konsenzusu islamskih učenjaka. Nijjet riječima uvedena je stvar. To nije preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni od ashaba. Uprkos tome, ummet je danas uveliko iskušan ovom ružnom novotarijom.” (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava 22/140-141.) Njegov učenik Ibnul-Kajjim tvrdi: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otpočinjao je namaz s tekbirom: Allahu ekber. Nijjet nikada nije izgovarao naglas, niti ijedan ashab, niti ijedan od četiri imama. O izgovaranju nijjeta naglas nema ni ispravnih ni neispravnih hadisa.” (Vidjeti: Zadul-mead 1/136-137.) Veliki hanefijski učenjak Ibn Ebul-Izz konstatirao je: “Imami četiri pravne škole jednoglasni su u mišljenju da se nijjet donosi srcem, i nije nam poznato da su govorili ljudima: ’Izgovarajte nijjet riječima.’” (Vidjeti: El-Kavlul-mubin, str. 94.) Šejh Ibn Baz u djelu El-Fetava, 1/237, tvrdi sljedeće: “Izgovaranje nijjeta riječima jeste novotarija. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet upućuje da se nijjet donosi srcem. Nema pouzdanih dokaza da su Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi i učenjaci (prvih generacija) izgovarali nijjet riječima.” (Ko želi saznati više detalja o pitanju neka pogleda sljedeća djela: El-Evsat, 3/71, El-Idžma, str. 42-58, i El-Medžmu, 5/186-187.) Isti je slučaj s nijjetom za abdest: nijjet se donosi srcem, a prije abdesta se izgovori bismilla, tim prije jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije ispravan namaz onoga ko nema abdesta, a abdest nije ispravan ako se prije njega ne spomene Allahovo ime.” (Ebu Davud, Ibn Madže i Hakim, 1/245/519, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Učenje Kur’ana između ikindije i akšam-namaza nije pokuđeno. To je poželjno činiti u bilo koje doba dana ili noći. Također, nije pokuđeno spavati između ova dva namaza. Predanje koje govori o tome nije vjerodostojno. (Ebu Ja‘la, 4/278/4897, Dejlemi, 3/493/5534, i neki drugi muhaddisi, s ništavnim (izuzetno slabim) lancem prenosilaca. Vidjeti: El-Mevduat, 3/466, od Ibnul-Dževzija, Ithaful-hajeretil-mehera, 5/543, od imama Busirija, Es-Silsiletud-daifa, 1/112-114, i Daiful-džamia, str. 845, od šejha Albanija.) Koliko znamo, ne postoji validan dokaz koji zabranjuje spavanje nakon ikindija-namaza, a Allah najbolje zna.
Većina pravnika zabranjuje klanjanje nakon ikindija-namaza, na osnovu sljedećeg hadisa: “Nema namaza poslije sabah-namaza, dok sunce ne izađe, niti poslije ikindija-namaza, dok sunce ne zađe.” (Buharija i Muslim.) Ali neki učenjaci smatraju da je zabranjeno klanjati samo onda kada sunce počne mijenjati boju iz jako žute u blago crvenu. U tom smislu povode se za predanjem koje je prenio Alija, radijallahu anhu, a gdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio namaz nakon ikindije, osim ako je sunce još visoko, tj. nije se počelo približavati horizontu. (Ebu Davud, Nesai, Tajalisi, Tahavi i Ahmed, 1/129. Vjerodostojnim su ga ocijenili sljedeći učenjaci: Ibn Hazm, u djelu El-Muhalla, 2/271, Iraki, u djelu Tarhut-tesrib, 2/187, i Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 2/63.)
Lijepo je postiti sljedeće dane: šest dana u ševvalu, dan Arefata (ako čovjek nije muhrim), dan Ašure, svaki drugi dan, ponedjeljak i četvrtak, bijele dane (13., 14. i 15.) svakon lunarnog mjeseca, prvih deset dana mjeseca zul-hidždže, zatim, sunnet je mnogo postiti u mjesecu ša'banu i muharremu. Dokazi za ovo mogu se naći u knjizi Svojstva Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, posta, str. 25-34, a Allah najbolje zna.
Dr. Safet Kuduzović
